Iako je bruto domoći proizvod ili BDP postao osnovna mjera koju ekonomisti koriste za za ocjenu ide li gospodarstvo u pravom smjeru nobelovac Simon Kuznets, koji je razvio izračun BDP-a nakon Velike depresije, nikada nije namjeravao da BDP postane mjera za procjenu blagostanja neke nacije kako se danas koristi.

Kuznets je sam upozoravao da BDP ne pravi razliku između kvantitete i kvalitete, između troška i prinosa i između kratkog i dugog perioda. Težnja za kvantitetom, zanemaruje ukupni utjecaj rasta na društvo u cjelini. Primjer takve kratkovidnosti bila je monetarna politika SAD-a u prvoj polovici posljednjeg desetljeća jer je poticala ulagače na prekomjeran rizik u koji su ulazili na hipotekarnom tržištu koje je pak dovelo do najveće krize u posljednjih 80 godina.

Dok BDP mjeri kratkoročni probitak on ne uzima u obzir utjecaj neke mjere na okoliš ili održivi razvoj u budućnosti. Također, BDP je nesposoban mjeriti nerazmjer u bogatstvu pojedinaca. Dok ukupno bogatstvo nacije može rasti to ne znači da istovremeno sve više ljudi postaje siromašnije nego što je bilo dok se samo manjina bogati.

Iako BDP ne predstavlja mjeru standarda u pojedinoj državi postao je s vremenom glavni indikator za usporedbu uspješnosti država jer se pogrešno smatra da rast proizvodnje roba i usluga automatski ide u korist građana, što nisu sinonimi.

Zbog toga mnogi ekonomisti predlažu uvođenje alternative BDP-u ili kao drugi nobelovac Joseph Stiglitz predlažu inkorporiranje drugih mjerila ekonomskog prosperiteta nacije u proces donošenja ekonomskih odluka vlada, koje, tvrdi Stiglitz, imaju fetiš na BDP.

UNDP je tako1990. godine razvio Human Development Indeks kao mjeru uspješnosti neke države. Hrvatska je 2009. Godine prema HDI-u svrstana na 45. mjesto na svijetu zajedno s državama svrstanim u kategoriju visoko razvijenih. Ispred Hrvatske je Čile, a iza Litva. Listu predvodi Norveška, Australija i Island, a na začelju su Siera Leone, Afganistan i Niger.