Inflacija, kamatne stope, tečaj reala... Pod novoizabranom predsjednicom Dilmom Rousseff Brazil, jedna od najpropulzivnih ekonomija svijeta, suočava se s najtežim političkim odlukama u posljednjem desetljeću, a analitičari se pitaju je li politička ekipa dovoljno ujedinjena. Međutim, još važnije pitanje je: Tko je zapravo glavni i odgovorni ekonomist u zemlji?

Inflacija je porasla na 6,3 posto, ali boriti se protiv nje pooštravanjem monetarne politike teško je kada je bazična kamata na visokih 11,75 posto, a veće stope donose neželjene aprecijacije reala. Vlada može pokušati smanjiti potrošnju umjesto podizanja kamatnih stopa, ali "postoji malo prostora za smanjenje infrastrukturnih potreba uoči Svjetskog nogometnog prvenstva kojem će Brazil biti domaćin 2014. godine, a Rio de Janeiro ljetnim Olimpijskim igrama 2016. godine", rekao je bivši brazilski ministar financija Bresser-Pereira.

Rousseff je obećala veću političku koordinaciju, ali nakon 102 dana iz njezina je ureda isporučeno vrlomalo toga. "Središnja banka i ministarstvo financija zaduženi su za izvršavanje svojih zadataka", tvrdi Paulo Faria-Tavares, izvršni direktor PTX Lendinga, financijske konzultantske tvrtke iz Sao Paula. "To je proširenje 'bolje koordiniranog upravljanja' ekonomskom politikom što je obećala predsjednice Rousseff."

Za mnoge ekonomiste taj pristup vodi do "malo ovoga i malo onoga", bez koherentne politike.
"Malo ovoga" je rast kamatne stope koja se dosad u ovoj godini popela za jedan postotni bod. "Malo onoga" je skromno smanjenje proračuna i neka fina podešavanja poreza i obvezne pričuve za obuzdavanje potrošačkih kredita i deviznog priljeva.

Problem je u tome što su ekonomski izazovi narasli od siječnja: stopa inflacije je viša unatoč porastu kamatnih stopa, predviđanja gospodarskog rasta vraćena su na samo 4 posto, a neželjena aprecijacija brazilskog reala i dalje je nesmanjena. Od siječnja real je ojačao pet posto u odnosu na dolar, toliko je osnažio i u 2010. te nevjerojatnih 25 posto godinu dana prije. Jaki real zabolio je izvoznike i proizvođače rezultirajući smanjenjem gospodarske aktivnosti i neotvaranjem novih radnih mjesta.

Dakle, tko je tu glavni i odgovorni?

Ministar financija Guido Mantega kadar je popularnoga bivšeg predsjednika Luiza Inacioa Lula da Silve. On djeluje kao svojevrsni predsjednik uprave odbora za ekonomski tim. No ono što nedostaje Mantegi je politička težina. "Mantegain profil je više tehnički", rekao je Celso Romi, istraživač u brazilskom Centaru za suvremene studije, "on nema potporu vladajuće radničke stranke."

Dakle, nije on, kao uostalom niti novi predsjednik Središnje banke Alexandre Tombini, malo poznat i još neprovjeren državni službenik koji je u siječnju zamijenio Henriquea Meirellesa, bivšeg predsjednika Banco Central do Brasil. Gotovo legendarni Meirelles služio je kao međunarodni predsjednik BankBostona prije preuzimanja središnje banke na osam godina. Dugogodišnje iskustvo u privatnom sektoru dalo je Meirellesu, a time i cijeloj ekonomskoj politici zemlje, veliku dozu vjerodostojnosti.

Predstojnik ureda predsjenika Antonio Palocci glavnq je pokretačka snaga radničke stranke i bivši ministar financija. Ako je bilo tko kvalificiran da koordinira ekonomsku politiku, to je Palocci. Ali on to ne radi. On savjetuje predsjednicu na gospodarskom području, ako ga to zatraže, ali to nije njegov posao, što ostavlja samo jednu osobu kao glavnu i odgovornu.

"Bivši predsjednik Lula delegirao je mnogo toga", rekao je Ilan Goldfajn, glavni ekonomist u najvećoj brazilskoj privatnoj bankci Itau (ITUB). "Ali to nije Dilmin stil. U ovoj upravi predsjednica vodi show."