Potpredsjednik Vlade Srbije Božidar Đelić najavio je izlazak nacionalne telekomunikacijske kompanije na Beogradsku burzu. Bez obzira na bombastičnost ove vijesti, pojava dionica Telekoma Srbije na tržištu kapitala ne može se očekivati u bliskoj budućnosti jer joj mora prethoditi donošenje nužne zakonske infrastrukture. Vicepremijer je podsjetio da je potrebno donijeti zakone o zakonskoj transformaciji javnih poduzeća i besplatnoj podjeli dionica građanima i dopuniti postojeći Zakon o vrijednosnim papirima. Usprkos obimnom poslu zakonskog reguliranja koji stoji kao brana burzovnog nastupa, očigledno se u Beogradu ozbiljno razmišlja o kapitalizaciji državnog vlasništva, ne samo u Telekomu već i u drugim javnim poduzećima. Najmanje dva razloga mogla bi biti motiv za državno okretanje tržištu kapitala. Prvi treba tražiti u iznošenju akcija hrvatskog T HT-a na Zagrebačku burzu. Atraktivnost ove ponude izazvala je komešanje među investitorima, što su osjetile sve burze u regiji pa i Beogradska. Možda bi otvaranje vlasničkog paketa u Telekomu Srbije i njihovo listanje na Beogradskoj burzi moglo biti neka vrsta državnog odgovora i način da se kapital, koji je otišao prema Zagrebu, barem dijelom vrati u Beograd. Drugi razlog mogla bi biti potencijalna kriza državnog proračuna idućih godina. Zahvaljujući dinamičnim privatizacijskim prihodima, proračun Srbije prethodnih je godina bio u dobroj kondiciji. Kako su unosne operacije (cementare, pivare, farmaceutika, mobilna telefonija) uglavnom završene, a potrebe proračuna idućih godina mogu biti samo veće, došlo je vrijeme da se razmišlja o prodaji preostalog državno gospodarskog arsenala. Telekom Srbija mogao bi biti najbolji stimulans za novi zamah financijskog tržišta u Srbiji. Tvrtka je 2006. godinu završila s ukupnim prihodom od 61,7 milijardi dinara (oko 760 milijuna eura). Veći dio prihoda ostvaren je u fiksnoj telefoniji (33,98 milijardi dinara), a nešto manji u mobilnoj (21,57 milijuna). Znatan dio realizacije (5,17 milijardi) napravljen je na stranim tržištima. Kolika je poslovna ekspanzija Telekoma može se zaključiti iz činjenice da su krajem prošle godine ukupne investicije dostigle 21,3 milijarde dinara (oko 260 milijuna eura). Međutim, nije Telekom sve "obiteljsko srebro" koje Srbija nije prodala. Ostao je veliki javni sektor u koji, barem što se privatizacije tiče, još nije ni dirnuto. Podatci iz 2004. godine pokazuju da je u 521 poduzeću bilo zaposleno 191.513 ljudi i da se imovina tih kolektiva procjenjivala na 1140 milijardi dinara (17 milijardi eura). U tom državnom kotlu bili je svega i svačega, ali da to nije fiktivan kapital pokazalo je višednevno nadmudrivanje koalicijskih partnera o kontroli velikih javnih poduzeća koje je prošlog tjedna obavljeno u Beogradu. Demokratskoj stranci su, između ostalog, pripali NIS, Telekom, Državna lutrija, PTT, Republički zavod za zdravstvenu skrb, Dunav osiguranje, Transnafta, Poštanska štedionica, JAT i Srpska banka. Koalicija DSS-NS kontrolirat će EPS, Srbijagas, Državnu željeznicu, Puteve Srbije, Beogradski sajam i Genex, dok su Mlađanu Dinkiću i njegovom G17plus pripali Komercijalna banka, Aerodrom Nikola Tesla, Elektromreža, Srbijavode i Javna skijališta. Uprkos činjenici da su javna poduzeća uglavnom neefikasna i da boluju od kroničnih financijskih problema, borba da se ostvari kontrola nad njima jedna je od karakteristika srbijanske političke scene. Proizvodnja struje po jednom radniku u turskoj elektroprivredi bila je 2004. četiri puta veća nego u EPS-u, broj putnika i prijeđenih kilometara po jednom zaposlenom u JAT-u četiri puta manji nego u kompanijama koje su konkurenti, ŽTP je prevozio upola manje putnika po jednom radniku nego bugarska željeznica, dok je produktivnost u PTT-u bila upola niža nego u hrvatskoj pošti. Ovi podatci, po svemu sudeći, ne izazivaju preveliku zabrinutost u vrhovima političke vlasti. Još pobjeđuje rezon da se iz tih državnih poduzeća može izvući ponešto i da se na kraju mogu dobro prodati. Možda takva logika i ima smisla jer je riječ o klasičnim državnim monopolima, koji zaštićeni na tržištu ne strepe od konkurencije.