Nemali broj sastanaka nadzornih odbora državnih tvrtki, i onih od posebnog državnog interesa, započinjao bi odnošenjem darova nadzornicima u prtljažnike njihovih automobila, malo bi se porazgovaralo na sjednicama, pa krenulo na objed.

U posljednjih deset godina često su se ubirale i naknade za nadzornike, a počesto su te državne firme i one gdje država ima "poseban interes" pokrivale "svojim" ministrima i troškove kakva domjenka, izleta i sl.

Nakaradna lista

Izgleda da je i tome konačno došao kraj. Premijerka Jadranka Kosor najavila je da će iz nadzornih odbora tih tvrtki "definitivno maknuti politiku". Rekla je da je završen novi model izbora za nadzornike te da će se oni birati isključivo putem natječaja.

Posljednju znatnu inicijativu u tom smjeru pokrenuo je u proljeće 2005. Emil Tedeschi, vlasnik i predsjednik Uprave Atlantic grupe, tražeći u ime Hrvatske udruge poslodavaca (kojom je tada predsjedao) da se ministre ukloni iz NO-a. Danas smatra da HUP-ova inicijativa ipak doživljava realizaciju.

"Tada je bila drugačija klima. Vlast je na otvaranje te teme gledala kao da govorimo o nečemu o čemu se ne može sporiti, dapače, podrazumijeva se da u NO-ima javnih poduzeća sjede najjače političke osobe, ministri. Postojala je i nakaradna lista tvrtki od posebnog interesa s više od 120 kompanija. U međuvremenu se pokazalo da predstavnici države u tim NO-ima nemaju vremena, a često ni znanja za obavljanje tog posla. Najgori je od svega ipak izostanak svakog osjećaja odgovornosti. HUP je 2005. o tome govorio ozbiljno i argumentirano, no očigledno je trebao sazrjeti niz drugih okolnosti da bi se pronašla rješenja", kaže Tedeschi.

Našao se te 2005. na oštrom udaru tadašnjeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca koji je rekao da su Tedeschijeve izjave ishitrene, a stavovi nepotrebno ispolitizirani. "Posljedica je to njegova neiskustva i želje da se promovira sada kad je dočekao da su svjetla reflektora uperena u njega.“

Tedeschi danas tome ne pridaje značaj, smatra da je upravo zahvaljujući činjenici što nema političkih utega mogao, a i morao upozoravati na stanje u poduzećima "koje je postalo neodrživo za ta poduzeća i za ukupno gospodarstvo".

Jasle za političare

Na naše pitanje zašto HUP tada nije bio ustrajniji i dosljedniji, Tedeschi odgovara kako su danas dosljedni, ali tek je sada situacija "višestruko sazrela: pod utjecajem krize niz je problema isplivao iznad površine, a vlast i javnost stekli su veći senzibilitet za gospodarske teme". "Tome je pridonio razvoj afera, kao i razvijenija svijest o dioničarstvu i ulogama upravljačkih i nadzornih tijela."

Na kraju zaključuje kako su javna poduzeća predugo služila kao jasle za političare koji nemaju profesionalne predispozicije za obavljanje tog posla. "Član NO-a dužan je pratiti poslovanje i reagirati ako uoči nepravilnosti. Izgovor da netko nešto nije znao sustavno se koristi kao alibi i u kompanijama koje su se našle u najozbiljnijim problemima i optužbama za kriminal. To nije nikakvo, a najmanje legitimno opravdanje. Član NO-a dužan je znati ili mu tu nije mjesto!“

Rijetkima je ostalo u sjećanju kako je još vlada Zlatka Mateše 1998. odlučila ministre ukloniti iz NO-a javnih poduzeća, štoviše, sve državne dužnosnike. Prisjeća se toga i tadašnji potpredsjednik Borislav Škegro koji je tada napustio NO Plive.

"Neka netko objasni što država ima od toga da ministri sjede u NO-ima? Primjerice, kad je to Vlada zadnji put usvojila petogodišnji plan razvoja Hrvatske elektroprivrede? Pa to već godinama služi samo da bi se nekome osigurale pozicije i preko njih zapošljavalo rodbinu i prijatelje", ukazuje Škegro i dodaje da je taj period "izgona" kratko trajao, jer je već koalicijska vlada na početku mandata ministre i ostale dužnosnike vratila među nadzornike.