Boxmark i BHS, najveći investitori u Slobodnoj zoni Varaždin koji su zapošljavali i najveći broj ljudi, prvi su krenuli s otpuštanjem na što su ih prisilili vlasnici koji su još krajem prošle godine počeli s povlačenjem poslova radi održavanja minimalne zaposlenosti u matičnim kompanijama. BHS je primjerice morao krenuti s otpuštanjem čak polovice od ukupno 113 zaposlenih, koliko je otpustio i austrijski Boxmark. Direktor BHS Hrvatska Ante Beljan kaže da čini sve da nađe zamjenske programe i zadrži što više ljudi. Nada se da će tvrtka u iduća dva mjeseca, koliko traje otkazni rok, pronaći nove poslove, čime bi dio otkaza mogli povući. BHS je, inače, proizvođač investicijske opreme i kriza ih je među prvima pogodila, pa je čak i matična kompanija u Njemačkoj, BHS Corrugated Maschinen und Anlagenbau, morala otpustiti više od 280 ljudi. No, u okviru antirecesijskog programa kojeg je u Njemačkoj pokrenula kancelarka Angela Merkel, i ta je tvrtka imala pravo prijaviti skraćeno radno vrijeme i tražiti subvencije države, koja iznose 67 posto plaće. Prema tomu, trenutačno je radnik u Njemačkoj jeftiniji za poduzeće nego u Hrvatskoj, kaže Beljan, te se pita zašto i Hrvatska nije krenula sličnim smjerom, pa da umjesto naknada za nezaposlenost daje pomoć za očuvanje radnih mjesta izravno tvrtkama.

Subvencije plaće
U Njemačkoj poslodavci imaju pravo na pomoć u subvencijama plaće šest mjeseci s mogućnošću još jednog produžetka od isto toliko vremena. Ako za to vrijeme ne uspiju popraviti poslovanje, pomoć im se ukida. O tom modelu, raspravljalo se i na varaždinskom Gradskom poglavarstvu, no sadašnje radno zakonodavstvo takvu mogućnost ne dopušta. No, mogućnost skraćenog radnog tjedna, zbog koje je BHS preselio dio proizvodnje nazad u Njemačku, podržava gradonačelnik Varaždina Ivan Čehok. Nije mu stran ni model iz Slovenije, koja je omogućila poslodavcima da od pet radnih dana jedan ide na teret države. Ipak i dalje glavnu potporu gospodarstvu vidi u otvaranju novih poslovnih zona, povoljnom kreditiranju malih poduzetnika i obrtnika, ali i činjenici da nisu poskupjele komunalne naknade, niti pak komunalni doprinos. Iako su svojedobno državne i lokalne vlasti učinile puno investirajući u infrastrukturu i dajući zemljište kako bi privukle investitore u 13 slobodnih zona koliko ih egzistira u Hrvatskoj (ali to nisu sve i iskoristile kao Krapinsko-zagorska koja nije otvorila ni jedno radno mjesto), ipak u recesiji to nije dovoljno. Željko Mandić, direktor Slobodne zone Osijek, kaže kako ne gube samo zbog recesije, nego i najnovijih izmjena zakona o slobodnim zonama, koje su stupile na snagu početkom ove godine, a kojima je ukinuto oslobađanje od plaćanja poreza na dobit. Sve ukazuje na to da se najavljeni veliki strani investicijski projekti u toj zoni sada zamrzavaju. Mjesecima su tako pregovarali s poslovnim partnerima iz Litve i raspisali u dogovoru s njima natječaj krajem prošle godine, ali uzalud. Litvanski Arvi trebao je graditi tvornicu umjetnih gnojiva godišnjeg kapaciteta od 140.000 tona, vrijednu 15 milijuna eura. Je li odustajanje konačno ili ne, još se ne zna.

Otkazani projekti
Zastala je i realizacija projekta gradnje tvornice za proizvodnju bioetanola na bazi kukuruza, koji je trebala graditi tvrtka Etanol Osijek u suradnji s američkim partnerima, a za koju je država dala zemljište od 20 tisuća hektara. Projekt je bio težak 100 milijuna eura. Krajem siječnja Mandića je talijanski partner obavijestio da neće početi s gradnjom tvornice za proizvodnju sunčanih panela Remeli, procjenjujući da će možda gradnju realizirati u Italiji, iako su u Slobodnoj zoni plaćali šest mjeseci najamninu za skladište. Donekle optimistično razvija se slučaj Benetton, koji će u zamjenu za gašenje pamučnog dijela proizvodnje dograditi proizvodni pogon vunene trikotaže. Investicija je vrijedna između 3,6 i 4 mil. eura.

Prepreke na lokalnoj razini
Administrativni problemi
Osim ulagača koji proizvodnju iz Hrvatske sele u matične zemlje, posebice Njemačku, zbog subvencija koje im u uvjetima krize jamči država, i neki drugi investitori razmatraju povlačenje iz Hrvatske. Direktor Austrijskog ureda za vanjsku trgovinu Roman Rauch navodi kako nekoliko austrijskih ulagača razmišlja o odustajanju od ulaganja u Hrvatsku. "Riječ je o nekoliko slučajeva, ali ne mogu reći o kojim se tvrtkama konkretno radi, ali osim trenutne gospodarske situacije o odlasku razmišljaju prvenstveno zbog administrativnih problema na lokalnoj razini", kaže Rauch.

Slobodne zone
Mehanizmi za zadržavanje ulagača
"Politika vlada zapadnih zemalja, prvenstvenstveno Njemačke, Italije i Francuske koje motiviraju povlačenje proizvodne tehnologije svojih tvrtki u maticu, moglo bi ugroziti srednje velika proizvodna poduzeća, koja su formirana kao direktna strana ulaganja u slobodnim zonama", procjenjuje Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta Zagreb. Hrvatska kao i druge zemlje primateljice investicija nema mehanizme za zadržavanje investitora u kriznim uvjetima. U Ministarstvu gospodarstva objašnjavaju da, nakon isteka vremena u kojemu ostvaruju određene olakšice, investitori nemaju obvezu zadržavanja u zoni.
Privlačenje investicija

Automobilska industrija nepouzdana
S problemom napuštanja proizvodnje susreću se i druge europske zemlje, a najkritičnije je s automobilskom industrijom. "Češka, Slovačka i Mađarska sada plaćaju danak privlačenju investicija koje su temeljene ne jeftinoj radnoj snazi", kaže ravnatelj Agencije za promicanje ulaganja Slobodan Mikac, dodajući da sad kroz mjere koje poduzimaju vlasnici automobilske industrije, primjerice u Njemačkoj, tamošnji radnici postaju konkurentniji od radnika u tim istočnoeuropskim državama. Slobodan Mikac upozorava da se i Hrvatska može suočiti sa sličnom opasnošću. "Tvrtke koje su uložile u neku drugu zemlju prije će rezati kapacitete u inozemstvu, nego u svojoj matičnoj zemlji", zaključuje Mikac. Jedino što Hrvatskoj preostaje donijeti vladine antirecesijske mjere, u okviru kojih je predviđen i aktivniji pristup prema stranim investitorima.