Najnovija analiza konzultantske kuće Roland Berger pokazala je kako se unatoč trenutnom padu cijena sirovina, u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju može očekivati njihov porast zbog čega bi domaće gospodarstvo trebalo što prije osigurati kontinuiran pristup tim resursima. Uz to, važno je poboljšati energetsku i materijalnu učinkovitost, primijeniti moderne financijske instrumente te razviti bolje međudjelovanje između vlade i gospodarstvenika, stoji u priopćenju.

Tehnički aspekti dobivanja i transporta sirovina, kao i očekivani srednjoročni porast potražnje, navode na zaključak da će cijene rasti. Svjetska banka očekuje da će cijena nafte do kraja 2009. godine doseći 75 dolara po barelu, a takav je trend primjetan i kod industrijskih metala. Prema analizi, svemu tome treba dodati i situaciju na globalnoj sceni. Naime, svjetsko stanovništvo raste, a Brazil, Rusija, Indija i Kina povećavaju svoje potrebe za sirovinama.

"Energetska i materijalna učinkovitost uvelike mogu doprinijeti sirovinskoj sigurnosti kompanija. Procjenjuje se da bi uporaba sirovina u proizvodnoj industriji u Hrvatskoj zahvaljujući recikliranju i uporabi novih tehnologija mogla početi padati. Stoga kompanije moraju početi razmišljati o osiguravanju sirovina putem obrnute integracije, odnosno o stjecanju udjela u proizvođačima sirovina", istaknuo je Vladimir Preveden, izvršni direktor zagrebačkog ureda Roland Bergera.

Prema analizi, savezi i zajednički pothvati predstavljaju alternativu izravnom sudjelovanju, jer im je rizik manji i moguće ga je disperzirati. Tako je u aluminijskoj industriji uobičajena situacija da nekoliko korporacija zajednički vodi talionicu. Prerađevine su još jedno sredstvo za minimalizaciju rizika, budući da se pomoću njega troškovi sirovina mogu odrediti za nekoliko narednih mjeseci. Važno je pritom da kompanije ne napravi krivu procjenu, jer u tom slučaju sigurnosna mreža može postati teret.

Bliska politička suradnja s drugim zemljama bogatim sirovinama, poput afričkih zemalja, također je od ključne važnosti. Dosad su europske kompanije, uključujući i hrvatske oklijevale s ulaganjima u afričke kompanije, osjećajući suzdržanost zbog nestabilnog političkog okruženja, a u nekim slučajevima i zbog korumpirane vlasti. Takav bi stav ključni opinion makeri u Hrvatskoj trebali ponovno preispitati zbog održivosti, konkurentnosti i sigurnosti domaćeg energetskog sektora.

Uz to, važan korak za stabilizaciju treba napraviti i Europska unija sa snažnijim lobiranjem za ukidanje trgovinskih ograničenja i smanjenje uvoznih i izvoznih carina (npr. za otpadni čelik iz Rusije i aluminijsku rudaču i koks iz Kine), zaključuje se u priopćenju.