U osam godina mandata na čelu HNB-a Željko Rohatinski već se nekoliko puta našao u situaciji da je istodobno morao braniti kunu od slabljenja u odnosu na euro prodajom eura, ali da je jednako tako morao spašavati likvidnost kunskog sustava puštajući kune različitim mehanizmima na tržište. To se protekli tjedan dogodilo doslovno u istom danu kada je HNB prodao 185 milijuna eura po tečaju od 7,44 kune za euro i donio odluku o oslobađanju 1,25 milijardi eura smanjivanjem stope minimalno potrebnih deviznih potraživanja kako bi zaustavio slabljenje kune preko 7,45 milijardi kuna, a da bi istog dana na repo aukciji bankama na sedam dana posudio 4,25 milijardi kuna za održavanje tjedne likvidnosti sustava.

Brojni ekonomski stručnjaci već dugo tvrde kako će takva alkemija vrlo brzo puknuti, no Rohatinski je ustrajavao na toj nemogućoj misiji i uspijevao. Naime, u središnjoj banci vode vrlo preciznu statistiku, čak i na dnevnoj razini, o tome koliko sustavu treba zdrave kunske i devizne likvidnosti, te prema tome mogu donijeti kvalitetne odluke o tome i ne puštati u sustav novac bez pokrića koji bi pregrijavao ekonomiju ili bi služio u špekulantske svrhe bilo koje vrste.

Dakle, ne radi se o alkemiji, nego o činjenici da u financijskom sustavu, koji je visoko euriziran (prije je bio DEM-iran) i u kojem je domaća valuta vezana za euro, svaki jači poremećaj tečaja može dovesti do snažnih financijskih i gospodarskih potresa. Ove godine se, međutim, posredno u obranu kune od slabljenja moraju jače uključiti i država i banke zbog svjetske financijske krize, čiji je prvi udar HNB uspio amortizirati politikom stvaranja velikih deviznih rezervi.

I to je glavni ovogodišnji problem, jer banke kratkovidno pokušavaju manipulirati tečajem, a država, među ostalim, stvara nelikvidnost tako što HZZO, HAC, HC, HŽ, pa i Ina, kašnjenjem s plaćanjima svojim komitentima generiraju opću nelikvidnost. To s monetarnom politikom nema veze, ali bi svejedno moglo srušiti čitav financijski i gospodarski sustav, unatoč HNB-u.