Čelnici pet fondova za gospodarsku suradnju u projekt FGS-ova kvalificirali su se pronašavši privatne investitore spremne u domaće gospodarstvo uložiti ukupno 1,07 milijardi kuna. Optimizma im, barem ako je suditi prema ovotjednim istupima pred novinarima, ne nedostaje. Sa strpljenjem stvari stoje malo drukčije. Bitno im je da što prije odrade konstitutivne korake.

Dojam je da je i konferencija za tisak trebala biti svojevrsna požurnica Vladi odnosno HBOR-u (koji je ulagatelj u njezino ime) za preostale tehničke korake za operativni početak rada tih fondova. Bila je to i prilika da se podsjeti kako je proračunom za ulaganje u FGS-ove predviđeno 100 milijuna kuna ili upola manje od iznosa koji bi prema formuli "po 20 posto tijekom 5 godina" u prvoj godini trebala uplatiti država. Nije izrečeno, ali HBOR, kao i privatni investitori, treba osigurati i 20 milijuna kuna (2 posto ukupne imovine fonda) upravljačke naknade za 2011. društvima za upravljanje FGS-ovima. Realizacija prvih ulaganja, naime, nameće ne baš zanemarive troškove prije same transakcije pa im ni rješavanje pitanja naknada nije nevažno.Ne bude li zastoja vezanih uz konstitutivnu fazu, prve transakcije FGS-ova mogle bi se realizirati u drugom tromjesečju. Investitorima bi trebalo biti u interesu da se barem jedan projekt realizira do sredine godine. Većina ih tvrdi kako već ima potencijalnih meta, no hoće li se do sredine godine zaključiti ukupno dva-tri ulaganja ovisi i o tome koliko su potencijalni primatelji njihova kapitala spremni za takve operacije. Osim općenite (ne)spremnosti da prepuste dio vlasništva fondovima, tu će svakako važnu ulogu imati pitanje cijene. Recesija koja je mnoge tvrtke iscrpila u protekle je dvije godine omekšala i 'gazdinska ega' nesklona razrjeđivanju vlasništva, pa bilo to i nauštrb razvoja i investicija. To se prije svega odnosi na problem potkapitaliziranosti tvrtki, zbog čega je mnogima otežan pristup bankovnim kreditima za razvojne projekte i poduzetničke ideje. U tom smislu tip kapitalnih ulaganja kakvi su FGS-ovi trebao bi imati veće domete od 'statički' procijenjenih 400-tinjak milijuna kuna godišnje. Jer, na taj kapital nadovezuje i veći kreditni potencijal tvrtki.