Priča o povratku Inine tvrtke kćeri Proplin pod okrilje matične kompanije još nije okončana, a iza te odluke na površinu izbijaju informacije i podaci koji cijeloj priči daju posve drugu sliku.

Proplin je 2002. godine izdvojen iz okrilja Ine nakon čega je organizirao samostalno poslovanje prodaje i distribucije ukapljenog naftnog plina (UNP) i autoplina. Proces izdvajanja započet je nekoliko godina prije na preporuku i savjet inozemnih konzultanata. No Mol kao dominantan suvlasnik Ine sada donosi posve obrnutu i, prema mišljenjima neovisnih stručnjaka, neutemeljenu odluku o povratku tvrtke pod okrilje matice.

Neslužbene informacije do kojih je došao Business.hr kažu kako je jedan od glavnih motiva Molove odluku o vraćanju Proplina pod skute matične tvrtke zapravo nastojanje da se dodatno pojača Molova kontrola nad poslovanjem Ine prije početka pregovora s hrvatskom Vladom.

Trenutačno u Ini postoji osam tvrtki kćeri koje djeluju relativno samostalno i čije je poslovanje transparentno i podložno kontroli državnih institucija. No kada se tvrtka vrati pod skute matične kompanije, njezino poslovanje može postati mnogo netransparentnije i ostavlja mogućnost prelijevanja novca u ostale segmente Inina poslovanja bez suvišnih pitanja i objašnjenja, ali i otvara prostor za drukčije poslovne odluke koje mogu ići i prema ukidanju nekih segmenata poslovanja.

Zbjeg kadrova

Sve do 2006. godine, pod vodstvom bivšeg direktora Zlatana Vavre, Proplin je bio stabilna i vrlo profitabilna tvrtka. No te je godine došlo do naglog preokreta. Novi direktor Proplina Dario Karlovčan, koji je, kako smo saznali iz dobro obaviještenih izvora, na to mjesto imenovan političkom odlukom tadašnjeg državnog vrha na čelu s bivšim premijerom Ivom Sanaderom i u sprezi s tadašnjom ministricom zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marinom Matulović Dropulić, lošim je poslovnim odlukama, a prije svega gubitkom kontakta s najvažnijim kupcima, u samo tri godine drastično pogoršao poslovanje Proplina.

Bahatim odnosom prema kupcima i još gorim odnosom prema zaposlenicima, od kojih ga dio otvoreno optužuje za mobing, a dio najstručnijih i najsposobnijih je, kako smo doznali, doslovno pobjegao iz Proplina, Karlovčan je uspio otjerati dobar dio kupaca, kako manjih tako i onih većih koji su dugi niz godina bili vezani upravo uz Proplin. Takav neprofesionalni odnos, uz činjenicu da su 2010. godine na tržište postepeno ušli i jaki konkurenti Crodux-plin i Petrol, dio je kupaca jednostavno gurnuo u ruke konkurenciji.

Jedna od loših odluka koja se pripisuje upravo Dariju Karlovčanu jest drastično poskupljenje autoplina početkom 2010. godine, o čemu je odluka, kako smo doznali, donesena upravo na inzistiranje i pritisak Proplina na Ministarstvo gospodarstva. Rezultat je bio vrlo brzo vidljiv, jer je velik broj vlasnika automobila na plin odustao od tog energenta i vratio se benzinu.

Druga njegova odluka također je neshvatljiva: još 2006. godine Karlovčan je odobrio veliku investiciju u modernizaciju dvije punionice plina u bocama u Metkoviću i Zadru, a već 2010. godine te su punionice zatvorene zbog navodne neprofitabilnosti. U Zadru i Metkoviću ostala su poslovati samo skladišta UNP-a, a za uludo potrošen novac za modernizaciju nitko u Proplinu do danas nije dao razumno objašnjenje.

Posljedica je bila vrlo očita: u svega tri godine potrošene su sve unutrašnje rezerve tvrtke nakupljane u godinama pozitivnog poslovanja i pohranjivane u raznim fondovima (prema nekim procjenama te su rezerve 2009. godine iznosile oko 70 milijuna kuna), a Proplin, tradicionalno uspješna i profitabilna tvrtka, u 2010. godini ostvario 27 milijuna kuna gubitka.

Teško je shvatiti da ponašanje direktora Karlovčana, na čiju se neprofesionalnost i neprimjeren odnos nekoliko godina uzastopce pismeno žalio cijeli niz kupaca koji su postupno 'bježali' iz Proplina, nitko u Ini i Molu nije našao za shodno provjeriti, pa ni sankcionirati više od tri godine. To je učinjeno tek 2010., kada je već postalo očito da je Karlovčan cijelim nizom pogrešnih poslovnih odluka nanio golemu štetu tvrtki.

Sve brži pad

Osim te začuđujuće činjenice, čudno je bilo i objašnjenje njegove smjene koje je stiglo iz Ine, a u njemu je bilo navedeno da je Karlovčan smijenjen jer se Uprava Proplina „nije na pravi način snašla u novonastaloj situaciji i nije znala adekvatno odgovoriti na dolazak konkurencije na tržište". Čini se ipak da se u cijeloj situaciji loše snašla i Uprava Ine, koja nije znala ili nije htjela reagirati na informacije koje su konstantno pristizale i upozoravale na neprofesionalan odnos Karlovčana.

Ništa bolje nije se snašla ni članica Uprave, Mađarica Barbara Mesterhazy, koju je na to mjesto postavio Mol, jer ni ona nije reagirala na konstantne pokazatelje pada rezultata poslovanja koji su, prema našim izvorima, bili vidljivi već 2008. godine, a nakon toga su nastavili još više padati.

Katastrofalno poslovanje dovelo je i do dodatne nevolje jer je u tvrtki sa 345 zaposlenih zaključeno da je oko 130 radnika postalo tehnološki višak. Iako je Uprava Ine uvjeravala da će svi biti zbrinuti na prihvatljiv način i da neće biti otkaza, sindikati i radnici nisu im povjerovali, tvrdeći kako Uprava zapravo sprema otkaze za gotovo 200 ljudi, a njihova je sudbina još neizvjesna.

Nakon svega navedenog čini se opravdanim postaviti pitanje zašto je Mol zažmirio na polagani, ali sigurni proces propadanja Proplina iako su godinama do Uprave stizale vijesti o sve lošijim poslovnim rezultatima? Ostaje zatražiti odgovor na pitanje tko danas ima najviše interesa od slabljenja Proplina i smanjenja njegova udjela na tržištu UNP-a u Hrvatskoj, ali i istražiti pokušava li Mol slabljenjem nekih segmenata Inina poslovanja ostvariti apsolutnu dominaciju na tržištu nafte i plina u Hrvatskoj.