Proteklih je dana obznanjeno i višekratno potvrđeno da Vlada ove godine namjerava ili velikim dijelom ili u cijelosti privatizirati posljednja dva poduzeća iz financijskog sektora u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, Hrvatsku poštansku banku i Croatia osiguranje. Time bi država sasvim napustila financijski sektor.

Ivan Lovrinović s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu ocijenio je takav potez izrazito štetnim. „Nijedna ozbiljna država ne može provoditi samostalnu ekonomsku politiku bez značajnog utjecaja u bankarskom sustavu", kazao je Lovrinović za Deutsche Welle.

Primijetio je da se u Hrvatskoj na određeni način raširilo pogrešno uvjerenje kako su banke velikih europskih zemalja uglavnom već odavno privatizirane. U Hrvatskoj, pak, država još posjeduje svega sedam do osam postotaka sektora.

„Dok imamo priliku i o čemu sami odlučivati, ugledajmo se na praksu razvijenijih zemalja. Njemačka ima preko 40 posto bankarskog sektora u državnom vlasništvu i ne libi se spašavati banke nacionalizacijom, radi općeg javnog interesa. I na čelo državne tvrtke, naime, može se postaviti kvalitetan menadžment, ako se to želi", ističe Lovrinović.

Hrvatska zasad ne nalazi put do te vrste ekonomsko-političke emancipacije. Državne banke su odavno sanirane javnim novcem i zatim budzašto prodane - i ne samo one - privatnim vlasnicima, nipošto tek uslijed besparice, a ista se sudbina priprema i posljednjoj.

S Lovrinovićem se slaže i ekonomsko-politički analitičar i publicist Mislav Žitko.
"Kroz čitav period tranzicije provlači se dominantni narativ o superiornosti privatnog nad javnim sektorom. S tim u kombinaciji dolazi i odsustvo državne intervencije i regulacije, kao i ekonomske strategije. I umjesto zagovarane politike unapređenja proizvodnje te izvoza, bilježi se zamah potrošnje i zaduživanja u bankama po sve gorim uvjetima".

Osim ekonomsko-političkog rezona, protivna ideji prodaje dviju spomenutih tvrtki jest i činjenica da u aktualno krizno doba one nipošto ne mogu postići hvalevrijednu cijenu.

Paket vlasništva nad njima koji bi završio na bubnju, ciljat će iznos od približno dvije milijarde kuna, namijenjene isključivo tzv. krpanju državnog proračuna, što je i eksplicitno prezentirano za krunski razlog prodaje. S druge strane, ta poduzeća i sad nose zaradu, ali je riječ o ciframa koje se i ne vide uz nabujali budžetski deficit.