Iako je do kraja poslovne 2013. godine ostalo tek nešto više od mjesec dana, poduzetnici možda mogu prije isteka kalendarske godine ubrzati ili usporiti neke poslovne transakcije, odnosno uključiti se u neki poslovni pothvat ili od njega odustati, ovisno o tome kako određeni poslovni događaj utječe na osnovicu za plaćanje poreza na dobit, a time i na iznos poreza.

Stopa poreza na dobit iznosi 20 posto, što praktično znači da petinu ostvarene zarade treba planirati za plaćanje poreza na dobit. Kad se ostvarena dobit isplaćuje fizičkim osobama, dioničarima ili udjeličarima, još treba platiti i 12 posto poreza na dohodak i pripadajući prirez, što sve zajedno predstavlja gotovo trećinu ostvarene zarade. No kad se takav primitak usporedi s poreznim opterećenjem plaće, proizlazi da su primici koje fizičke osobe ostvaruju na temelju vlasništva kapitala još uvijek manje oporezovani.

Obrazovanje se isplati Osnovica za plaćanje poreza na dobit prema važećim propisima određuje se kao razlika između prihoda i rashoda ostvarenih u istom poreznom razdoblju, umanjena za neke iznose koji su evidentirani u prihode, ali se isključuju iz porezne osnovice, i uvećana za određene iznose koji su evidentirani u poslovne rashode, ali zakonodavac ne dozvoljava da u ukupnom iznosu umanje poreznu osnovicu. Neka od zakonom propisanih umanjenja odnosno uvećanja porezne osnovice trajno utječu na poreznu obvezu, a neka samo privremeno, tako da se porezna obveza premješta iz jednog u drugo porezno razdoblje.

Osnovicu za plaćanje poreza na dobit trajno umanjuju olakšice u visini dijela izdataka za školovanje i izobrazbu radnika. Ovisno o veličini poduzetnika te o tome je li riječ o posebnom ili o općem obrazovanju, poduzetnik može za 50 odnosno za 70 posto učinjenih izdataka umanjiti osnovicu za plaćanje poreza na dobit. Ako uzima naučnike na stručnu praksu i još ako im možda isplaćuje i novčanu naknadu, to se nagrađuje dodatnim poreznim olakšicama. Trgovačka društva i drugi obveznici poreza na dobit koji ulažu u istraživanje i razvoj na osnovi tih izdataka također ostvaruju porezne olakšice.

Učinak rashoda Nasuprot tome su rashodi koji trajno uvećavaju poreznu osnovicu u određenom poreznom razdoblju. U praksi su to najčešće rashodi povezani s izdacima za osobni prijevoz poduzetnika i drugih osoba te izdaci za reprezentaciju. Rashodi povezani s upotrebom osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz uvećavaju poreznu osnovicu u visini 30 posto učinjenih izdataka. S obzirom na to da se s ulaznih računa za nabavke povezane s osobnim prijevozom više ne može odbiti ulazni pretporez, ta je promjena u sustavu poreza na dodanu vrijednost automatski povećala ukupne rashode, pa i porezno nepriznate rashode prema osnovi izdataka povezanih s kupljenim ili unajmljenim osobnim automobilima, plovilima i zrakoplovima kojim se koriste trgovačka društva. No ako se prema osnovi upotrebe prijevoznih sredstava za privatne svrhe obračunava plaća u naravi, tada svi rashodi u ukupnom iznosu umanjuju osnovicu za plaćanje poreza na dobit.

Identičan je porezni učinak rashoda reprezentacije, s tim da poreznu osnovicu treba uvećati za 70 posto rashoda reprezentacije. Reprezentacija se za porezne svrhe definira kao izdatak povezan s ugošćenjem poslovnih partnera, pri čemu na računu za učinjene izdatke treba navesti naziv poslovnog partnera čiji su predstavnici ugošćeni. Poslovni partneri su osobe s kojima postoji ili se tek namjerava uspostaviti poslovni odnos.

Reinvestiranje dobiti Poduzetnici koji u dugotrajnoj imovini imaju jahte, apartmane i kuće za odmor moraju pažljivo sagledati jesu li im ispunjeni uvjeti za priznavanje rashoda povezanih s korištenjem takvom imovinom. Naime, propisi postavljaju uvjet ostvarivanja minimalnog prihoda, pa samo ako je korištenjem tom imovinom ostvaren neki prihod, dozvoljava se priznavanje nastalih rashoda. Kad je riječ o apartmanima i kućama za odmor, godišnji prihod mora iznositi najmanje pet posto njihove nabavne vrijednosti, a za plovila najmanje sedam posto njihove nabavne vrijednosti.

Odlučivanje o visini stopa amortizacije također omogućava planiranje utjecaja rashoda amortizacije na ostvarenu dobit, a time i na poreznu osnovicu. Zakonom o porezu na dobit propisan je korisni vijek trajanja i amortizacijske stope za pojedine oblike dugotrajne imovine, s tim da porezni obveznik može donijeti odluku da amortizaciju obračuna i prema dvostruko većim stopama, što će mu se priznati u rashode. Ako bi donio odluku o stopama amortizacije koje bi bile više od dvostrukih stopa propisanih Zakonom, razlika ne bi umanjivala poreznu osnovicu u godini na koju se odnosi takva odluka, ali bi umanjivala u sljedećim poreznim razdobljima.
Trgovačka društva i drugi obveznici poreza na dobit i za 2013. godinu imaju pravo iskoristiti mogućnost porezne uštede u obliku reinvestiranja dobiti. Ako ostvarenom dobiti povećaju temeljni kapital i tu odluku registriraju kod nadležnog suda, taj im iznos umanjuje osnovicu za plaćanje poreza na dobit. Također, moguće su privremene porezne uštede i provođenjem vrijednosnih usklađenja nenaplaćenih potraživanja od kupaca, ali za takve odluke još ima vremena.