Vladina odluka da se zemlja podjeli na dvije europske statističke regije digla je dosta političke prašine. Mnoge bode u oči činjenica da u Planu 21 stoji ideja o pet statističkih regija, a ne dvije (iako Vladu obvezuje njen program, a ne predizborni program koalicije). Program Vlade govori pak o jačem povezivanju jedinica lokalne samouprave i o prenošenju ovlasti na razinu statističkih regija. Tu leži pravi problem regionalnog razvoja: nova podjela sama po sebi neće značajno utjecati na mogućnosti prihvata sredstava iz strukturnih i kohezijskih fondova. Pravo pitanje je osposobljenost lokalnih i regionalnih vlasti za apsorpciju sredstava.

Novu statističku podjelu najžešće je napao HDSSB. No, priča o zapostavljenosti Slavonije i nemogućnosti ravnopravnog konkuriranja za europske fondove u neskladu je s rezultatima na terenu. Upravo Regionalna razvojna agencija Slavonije i Baranje, čiji direktor zajedno s kolegama iz drugih slavonskih županija ovih dana upućuje otrovne strelice prema službenom Zagrebu, izrazito je uspješna u pripremi i provedbi europskih projekata.

Za uspješno kandidiranje europskih projekata potrebne su dvije stvari - reforma lokalne samouprave te promjena mentaliteta.

Budući da ubrzo slijede lokalni izbori, reforma samouprave već je zakašnjela. Međutim, ono što jasno treba istaknuti je da općine i gradovi moraju biti financijski održivi. Ukoliko je nekoj općini previše i tih 15-25 posto udjela koje treba sama osigurati povrh sredstava iz europskih fondova, očito je da se ona mora spojiti sa susjednim gradom ili općinom. Tu logiku treba prenijeti i na poljoprivredu. Biti poljoprivrednik znači biti poduzetnik, a ne primatelj socijalnih transfera. Kako bi poljoprivredna imanja bila održiva i profitabilna, potrebna je agrarna reforma, tj. arondacija i komasacija.

Velik broj ljudi na državu gleda kao na roditelja koji djetetu daje džeparac. No ona ne može biti skrbnik koji će misliti umjesto nas. Dobar dio lokalnih jedinica funkcionira isključivo zahvaljujući dotacijama. Zadaća Vlade je sada osposobiti sve krajeve za samostalni razvoj. Kritičari nove statističke podjele tvrde da će zbog nje Slavonija brže doseći 75 posto prosjeka BDP-a per capita EU, dok bi kao zasebna regija mogla „čak 50 godina" povlačiti sredstva. Hrvatska nigdje neće stići ukoliko bude priželjkivala dugo biti „na košti" fondova.

Trebamo što prije uhvatiti korak s ostatkom EU. Prioriteti strukturnih i kohezijskih fondova su, između ostalog, ljudski kapital, inovacije i društvo znanja. Svrha konvergencijske politike EU nije nekome dati ribu, već ga naučiti kako loviti ribu. Ovo učenje odnosi se ne samo na znanje o fondovima i projektima, već i na znanje o upravljanju resursima i razvojem.

Dokle god budemo doživljavali EU kao još jednu instancu iz koje ćemo crpiti socijalne transfere, a ne kao poticaj za samostalno osmišljavanje i ostvarivanje razvoja, neće nam puno značiti dvije, tri ili četiri regije te pet, deset ili dvadeset županija.