Financiranje deficita i otplata dugova države s približavanjem jeseni ponovno dolazi na mjesto koje zaslužuje – u prvi plan. Pripreme za zatvaranje financijske konstrukcije za 2009., ali i za dio sljedeće godine već traju.

Prvo tromjesečje često je najteže razdoblje u godini za otplatu dugova, posebno inozemnih, a ni 2010. neće biti iznimka. Državi u veljači dospijeva na naplatu 500 milijuna eura obveznica izdanih 2003. godine, a u ožujku sindicirani kredit domaćih banaka također u vrijednosti 500 milijuna eura. To je to od većih obveza u prva tri mjeseca, bez kamata, naravno.



S obzirom na još uvijek prevrtljiva svjetska tržišta na kojima se država, uz zaduživanje na domaćem terenu, mora pojaviti, Ministarstvo financija sigurno neće riskirati čekajući zadnji trenutak. Prije da će se većina obveza koje predstoje u prvom mjesecima 2010. riješiti do kraja 2009. i da će Ministarstvo financija sad, od rujna na dalje, samo tražiti pogodan trenutak za izlazak na tržište. Kad se potrebe i rejting naših državnih financija poklope s takozvanim globalnim sentimentom potpisat ćemo novi dug za vraćanje starog.

Uz opciju da se na azijskom tržištu potraži (najviše) 300 milijuna eura govori se i o mogućnosti daljeg zaduživanja u Europi, pa se čak spominjala i Amerika, uz veliku ogradu – zbog pravnih prepreka.

Nova potraga za inozemnim investitorima neizbježna je i za financiranje države u preostalom dijelu ove godine jer krediti naših banaka to ne mogu pokriti. Uostalom još se čeka odluka HNB-a koja bi bankama omogućila dovoljnu likvidnost za financiranje države bez istiskivanja privatnog sektora. Najave su govorile o 6 milijardi kuna nove likvidnosti, od koje bi najveći dio trebao završiti kod države.

S obzirom na nove (ili više) poreze od kolovoza ove godine i još nepotpunu sliku proračuna s novim prihodima ne zna se ni kolike će biti potrebe države za zaduživanjem do kraja 2009. iako se stječe dojam da će sve biti isfinancirano bez problema.

A onda dolazi i pitanje proračuna za 2010. godinu kad se očekuje ozbiljno rezanje rashoda za koje država do sada nije imala snage.