Da hrvatska Vlada u kasnu jesen zatraži novi stand-by sporazum, postavlja se pitanje što bi MMF savjetovao, a čime sve uvjetovao taj sporazum? Novi list donosi taj alternativni scenarij iz primjera najnovijih sporazuma koje je MMF sklopio s Latvijom, Mađarskom, Srbijom i Ukrajinom, uvažavajući posebnosti hrvatskog dužničkog i depresijskog slučaja.

MMF bi prvo obvezao HNB na vođenje restriktivnije monetarne politike, uz dopuštanje klizanja tečaja kune za najviše 10 posto tijekom prvog polugodišta 2013. Time bi posredno utjecao na dalje smanjivanje kupovne moći građana, kao i na internu devalvaciju kune, uz koju se uz istu plaću ili količinu rada može kupiti sve manje robe i usluga te na daljnji zaokret prema proizvodnim investicijama i izvozu.

Potom bi obvezao Vladu na znatnije smanjivanje državne potrošnje kako bi se deficit ukupnog državnog proračuna sveo na nulu već do 2015. godine. U to ime bi i u Hrvatskoj, tijekom najdublje krize, plaće i mirovine prema svojoj kupovnoj moći trebale potonuti za najmanje 20-ak posto, a masa plaća u javnom sektoru i do 30-ak posto, kao što je bilo i u Islandu, Latviji, Irskoj, Španjolskoj, Mađarskoj, a neusporedivo više dosad u Grčkoj. Najvjerojatnije bi radi punjenja proračuna tražio i povećanje stope PDV-a još za jedan postotni bod. Naposljetku bi od Vlade tražio sustavno suzbijanje prevelike sive ekonomije i raširene korupcije, uz obvezu tromjesečne kontrole ispunjavanja preuzetih obveza.

Uz MMF-ov stand-by zajam u visini od oko tri milijarde dolara, na toj bi osnovi Hrvatska mogla pokrenuti i pregovore s klubom glavnih vjerovnika o reprogramiranju većeg dijela vanjskih državnih dugova, što će dospjeti za otplatu tijekom 2013. i 2014. godine. Tim bi reprogramom započelo značajnije smanjivanje vanjske zaduženosti, te još značajnije poboljšanje kreditnog i investicijskog rejtinga državnih financija i hrvatskog gospodarstva.