Slijedom srpanjskog Sporazuma o nagodbi SN Holdinga (SN) i Fonda za privatizaciju, kojim je SN stekao većinski paket dionica Liburnia Riviera Hotela i time ušao u obvezu javne ponude, uskoro bi se trebalo saznati i koju je cijenu spreman platiti ostalim dioničarima LRH. Hanfi je SN predao zahtjev vezan uz ponudu za preuzimanje 23. kolovoza, no regulator tražio i određene dododatne informacije koje će malo produljiti i rok za upravni postupak.SN je već prilikom objave nastanka obveze preuzimanja sugerirao da će se voditi tromjesečnim ponderiranim prosjekom cijena dionica LRH na burzi uoči nastanka obveze preuzimanja. To implicira cijenu 'ne manju od' od 2247 kuna. Ujedno, to znači da cijena prilikom preuzimateljeva stjecanja dionica nije bila viša. Darko Ostoja, čelnik SN Holdinga, mirno čeka Hanfino očitovanje jer, kaže, u pogledu određivanja (minimalne) cijene za ponudu, moguća su još dva pristupa, ali oba impliciraju nižu cijenu. Mimo tromjesečnog prosjeka, za temelj izračuna može se uzeti, primjerice, dio nedavnog sporazuma o nagodbi iz kojeg proizlazi da se SN u odnosu na prvobitno potraživanje 254.410 dionica LRH 'odrekao' 75.661 dionice, koje su u međuvremenu prenesene lokalnim vlastima Opatije, a da zauzvrat dobiva 162,1 milijun kuna. Uzme li se to kao temelj izračuna, dolazi se do cijene po dionici od 2142 kune.

'Trampa' iz 2005.
Treće uporište za određivanje cijene, prema Ostoji, mogao bi biti prvi sporazum o nagodbi, iz 2005. koji se temeljio na vrijednosti potraživanja Dom Holdinga i SN Holdinga koju su prije tog sporazuma (2004.) potvrdile dvije sudske presude. Dom je, kaže Ostoja, prema maksimalnom tumačenju potraživanja (uz primjenu nominalne vrijednosti dionica) pri nagodbi iz 2005. potraživao 327 milijuna kuna, a SN Holding 180 (točnije, 247 milijuna umanjeno za 67 milijuna kuna u međuvremenu, po ovrsi, dobivenih u novcu). Dakle, potraživanje je bilo 507 milijuna kuna, a nagodbom 2005. po toj osnovi im je (nakratko) pripalo 255.980 dionica Liburnije. Iz te 'trampe' proizlazi, pak, da je jedna dionica LRH vrijedila 1982 kune, kaže Ostoja. U tužbi (iz travnja 2007.) radi povrata 254.000 dionica nakon poništenja te nagodbe SN je za dionice koje eventualno više nisu na računu HFP-a tražio naknadu od 7272 kune. No, spor nikad nije materijalizran, ističe Ostoja. Osim što se u tužbama ide maksimalistički, u to vrijeme cijena dionica LRH i na burzi je bila blizu 7000 kuna. Sve u svemu, u SN ne strepe da bi im zahtjev predan Hanfi mogao pasti na cijeni baziranoj na tromjesečnom prosjeku burzovne cijene. Ostaje, usto, vidjeti jesu išli baš s najnižom propisanom cijenom ili su ugradili kakav stimulativni dodatak. To svakako ovisi o tome je li im cilj u javnoj ponudi sakupiti što više dionica, ili im baš i nije do toga povrh natpolovičnog udjela koji već posjeduju. Kako bilo, na burzi se dionice LRH trenutno trguju po približno 2600 kuna. Mnoge 'male' dioničare (drže 13,8% dionica) ni ta cijena zacijelo ne bi zadovoljila, osobito zbog daleko veće cijene po kojoj je obveza preuzimanja nastala (i još vrijedi) za Grad Opatiju i još nekoliko općina koje su, objedinjavanjem udjela u tvrtku Nova Liburnija d.o.o., neoprezno ušli u zamku zajedničkog djelovanja premašivši 25-postotni prag za obvezu preuzimanja. U to vrijeme burzovne su cijene implicirale cijenu za javnu ponudu od oko 6000 kuna. Grad Opatija ('i ostali') trenutno sigurno, za razliku od Ostoje, strepe. Ali od sudskog pravorijeka vezanog uz prijenos dionica iz HFP-a. Pitanje ništetnosti tog sporazuma iz 2007. još je otvoreno.

Odbili male dioničare
Neki ne baš mali 'mali' dioničari LRH prilično su nabrušeni na taj slučaj te prijete i međunarodnim sudom u Strasbourgu. Kod Hanfe su i vezano za ponudu SN Holdinga, očito zbog neriješene paralelne obveze Grada Opatije, pokušali ishoditi status stranke u postupku, ali Hanfa im je jučer odrekla to pravo.