Hrvatski mirovinski sustav, točnije njegov drugi stup, 10 godina nakon početka rada ide u prvi veći remont. Iako je reforma postojećeg sustava i više nego potrebna, neovisni stručnjaci ocjenjuju da put kojim je Vlada krenula nije dobar.

Kako je nedavno najavio ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić, smanjenjem doprinosa za zdravstvo iznašao bi se novac za podizanje doprinosa za drugi stup sa sadašnjih pet posto na sedam posto. Takva je najava izazvala oštru kritiku sindikata, koji takvu odluku smatraju štetnom zbog dodatnog poskupljenja tranzicijskog troška, a mišljenje sindikata dijeli i akademska zajednica.

Drago Jakovčević, profesor na Katedri za financije zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, smatra da povećanje izdvajanja mirovinskih doprinosa sa pet na sedam posto u drugom stupu te smanjenje izdvajanja za stup generacijske solidarnosti nosi brojne rizike.

„Dosadašnji je tranzicijski trošak mirovinskog sustava proračun stajao oko 4,5 milijardi kuna godišnje. Ako se poveća izdvajanje za dva posto, taj će se proračunski izdatak za mirovine povećati na 6,5 do sedam milijardi kuna. Od kuda će se financirati te dodatne dvije do 2,5 milijarde kuna?", pita Jakovčević.

„Može se pretpostavit novom emisijom javnog duga i povećanjem proračunskog deficita. A ako fondovi ne budu htjeli kupovati hrvatske državne obveznice, nego primjerice obveznice njemačke države, kako će se financirati povećani deficit i javni dug? Hrvatska za takav zaokret nema dostatan fiskalni kapacitet", mišljenja je Jakovčević.

Međutim, povećanje izdvajanja nije jedina novost iz reformskog paketa. O promjeni regulative razmišlja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa). Tako bi se obveznim mirovinskim fondovima dopustilo da udvostruče granicu vlasničkog udjela u pojedinim tvrtkama sa sadašnjih 10 posto na 20 posto. Osim toga, uveli bi se i potportfelji. Imovina mlađih osiguranika, koji imaju još 30-ak godina do odlaska u mirovinu, ulagala bi se u rizičnije klase imovine koje potencijalno nude i veće prinose. S druge pak strane, imovina starijih osiguranika ulagala bi se u nisko rizične instrumente.

Prema pojašnjenju Petra Vlaića, predsjednika Uprave fonda Erste Plavi i predsjednika Udruženja društava za upravljanje mirovinskim fondovima, povećanjem granice pojedinačnog ulaganja dala bi se mogućnost društvima za upravljanje mirovinskim fondovima da povećaju svoja ulaganja u kompanije za koje smatraju da imaju potencijala za razvoj.

„Potportfelji su važan korak u daljnjem razvoju mirovinskih fondova jer omogućuju mlađim osiguranicima, u dugom roku, veći povrat na uloženi novac. Prema sadašnjoj situaciji, osiguranici koji imaju 30 godina do mirovine i oni koji imaju samo nekoliko godina do mirovine jednako su izloženi riziku, što u realnosti nije tako jer znamo da mladi ljudi imaju veću preferenciju prema riziku", kaže Vlaić.

Dodaje da je prijedlog obveznih mirovinskih fondova da se sadašnji portfelj podijeli na tri potportfelja. „Najaktivniji bi bio portfelj za najmlađe članove, srednji bi po strategiji ulaganja odgovarao sadašnjim portfeljima obveznih fondova, a za članove koji imaju pet godina do mirovine moglo bi se ulagati samo u instrumente s fiksnim prinosom i depozite", ističe Vlaić.

Međutim, kako kaže, ako neki članovi, bez obzira na godine, žele cijeli radni vijek ostati u konzervativnom portfelju, njihova će se želja poštovati, stoga mirovinci predlažu da svi koji žele mogu ostati u najmanje rizičnom portfelju.

„Što se prinosa tiče, napravljena je Monte Carlo simulacija koja kazuje da bi 94,2 posto članova imalo prinos bolji od postojećeg, a prosječna zarada bila bi 16,3 posto veća od sadašnje", tvrdi Vlaić.

Drago Jakovčević ideju da se uvedu potportfelji ocjenjuje dobrom i podržava je. „Takvom stratifikacijom portfelja mirovinskih fondova mogli bi se ostvariti viši prinosi na kapitaliziranu štednju za mlađe generacije, a sigurnije, ali niže stope prinosa za starije generacije koje prije odlaze u mirovinu", smatra Jakovčević. Ipak, takvo pozitivno mišljenje ne dijeli za ideju o povećanju granice vlasničkog stjecanja. „Svako povećanje izloženosti prema pojedinom financijskom instrumentu znači povećanje koncentracije i smanjenje učinaka diversifikacije čime se slabi portfelj menadžment. Stoga bih preporučio oprez pri promjeni regulacijskog okvira", poručuje Jakovčević.

Postojeći mirovinski sustav zasnovan na tri stupa ove godine slavi svoju 10. obljetnicu rada. Uveden je po modelu Svjetske banke, koja je isti recept mirovinske reforme nudila mnogim istočnoeuropskim zemljama. Jedan od glavnih argumenata Svjetske banke bio je da će takav sustav, osim što će pružiti sigurnost budućim umirovljenicima, ojačati i gospodarski rast zemlje kroz akumulaciju nacionalne štednje u mirovinskim fondovima. Zamišljeno je da dva stupa budu obvezna, a treći dobrovoljan. U prvi, javno upravljani stup odlazi 10 posto doprinosa, a u drugi, privatno upravljani, trenutno pet posto. Inače, upravo je drugi obvezni stup najkontroverzniji dio recepta Svjetske banke.

Drago Jakovčević ističe kako je mirovinska reforma po modelu Svjetske banke gotovo svugdje, osim u Hrvatskoj, doživjela promjene.

„Svi mirovinski sustavi opterećeni su problemima koji se svode na povećanje životne dobi neaktivnog stanovništva, što iscrpljuje fondove, te na smanjeni priljev novih članova fondova uslijed rastuće nezaposlenosti čime se njihova imovina ne povećava potrebnom dinamikom. Stoga bi za Hrvatsku bilo najbolje pričekati s reformom dok se ne poprave javne financije, pokrene gospodarstvo i poveća zaposlenost", mišljenja je Jakovčević.

Slabosti postojećeg sustava detektira i Petar Vlaić. Prema njegovu mišljenju, postojeći mirovinski sustav vodi prema tomu da „replacement rate" (stopa zamjene) 2030. godine bude 30 posto, što je jako loš rezultat.

„Mjere koje to mogu promijeniti su povećanje izdvajanja za drugi stup, uvođenje potportfelja i dodatni poticaji za dobrovoljnu mirovinsku štednju, koja svojom fleksibilnošću treba popuniti sve krutosti obveznog osiguranja, a to su nemogućnost naknadne uplate doprinosa u vrijeme dok je osoba bila nezaposlena, uplate supružnicima koji se nisu zapošljavali zbog preuzimanja brige za obitelj i mogućnost ranijeg ostvarivanja prava na mirovinu, kao i privremene isplate mirovina", zaključuje Vlaić.