Premda je gospodarski oporavak još daleko, financijaši se pripremaju za razdoblje kad će, kako najavljuju, ponovno oživjeti investicijsko poslovanje i smanjiti se averzija prema riziku. Građani više ne računaju na visoke kamate na štednju, a ulaganja u novčane fondove također se ne mogu pohvaliti prinosima. U proteklom su razdoblju neke banke pripajale, a neke pak izdvajale investicijsko poslovanje u posebne tvrtke, a sve su bitno prilagodile uslugu upravljanja portfeljem.

RBA je nedavno dobila dozvolu Hanfe da njihovo društvo Raiffeisen Invest može pružati usluge upravljanja portfeljem individualnih klijenata i investicijskog savjetovanja. Usluga Raiffeisen portfolio predviđa tri različita modela ulaganja, ovisno o razini rizika na koju je klijent spreman. Nakon dugogodišnje dominacije ulaganja portfelja u hrvatske dionice, posljednjih nekoliko godina ZB Invest bilježi sve veći interes klijenata za ulaganja na međunarodnim tržištima. Zbog niskih kamata spremniji su dio imovine uložiti kroz portfelje ili investicijske fondove različitih strategija. Ukupna vrijednost 260 individualnih portfelja pod njihovim upravljanjem premašuje 160 mil. kuna.

Podravska banka također je prilagodila uslugu upravljanja portfeljem pa, osim ulaganja na domaćem, nude i diverzifikaciju imovine na globalnim tržištima. Uz dionice, ondje se investira u različite vrste strukturiranih portfelja (ETF-ova); u sirovine, indekse, pojedine sektore, tržišta i valute. HPB-ov odjel upravljanja imovinom također se orijentirao i na tržišta regije, EU, SAD-a i BRIC-a. U Volksbanci je minimalna vrijednost portfelja 500 tisuća kuna, a ističu da, u skladu s rizičnim preferencijama, sve odluke za klijenta donose djelatnici odjela za upravljanje portfeljima.
Nikola Andrić, direktor takvog odjela u Erste-investu napominje da je nakon krize ojačao interes klijenata za portfelje koji nisu podložni velikim oscilacijama vrijednosti. U Hypo banci su se nakon pada Crobexa 2008. više pozicionirali u gotovinu, odnosno depozite i novčani fond. S obzirom na relativnu nelikvidnost domaćeg tržišta kapitala, uslugu su također proširili na inotržišta koja imaju i veći prinos. Priznaju da su dodatno smanjili i transakcijske naknade koje su bitno niže u usporedbi sa samostalnim investiranjem.