Dan ulaska u EU još je enigma. Broj umirovljenika i nezaposlenih gotovo je identičan onima što rade i možda plaću ne primaju. Proračun je rupičastiji od švicarskog sira. Investitori u širokom luku zaobilaze Hrvatsku.

Kako naciji koja počinje prezirati političare i sve manje vjeruje u budućnost udahnuti optimizam, već mjesecima dvoji vladajuća garnitura tragajući za jocker potezom jer - izbori su blizu. Potpredsjednik Vlade Domagoj Ivan Milošević, osoba zadužena za privlačenje investitora, pred gotovo 200 poduzetnika otkriva da su u samo 3,5 mjeseca njemu i ministru Popijaču ponuđena čak 242 projekta u vrijednosti 142 milijarde kuna! Iz mnoštva investitora, koji nestrpljivo čekaju start za udariti temelje golf terenima ili zabavnim parkovima kako bi Hrvate riješili nezaposlenosti, izdvaja 58 privatnih inicijativa teških 37 milijardi kuna koje otvaraju 12.000 radnih mjesta. Ne treba ni velikoga znanja matematike ni truda da se pročita (ne)ozbiljnost spomenutih brojki. Na jedan projekt u prosjeku otpada 638 milijuna kuna, svaki otvara po 207 radnih mjesta, a za pojedino radno mjesto ulaganje prelazi tri milijuna kuna! Iskazane kroz ovu križaljku, najavljene investicije identične su "balonu" koji se ispuhao u uredu predsjednika države na Pantovčaku, nakon što je ugostio skupinu likova navodno pripravnih izgraditi repliku Las Vegasa u Istri. U Banskim dvorima i na Pantovčaku zbog duge i jake investicijske suše i pada BDP-a izgubili su izgleda kompas za kriterije. Bez definirane strategije koja bi utvrdila što nam doista dugoročno treba i u nestašici konkretnih investitora, nova ulaganja traže se očito bez bilo kakvog kriterija. Postalo je čini se nevažno tko i u što investira, samo neka dođe. Nije čak nemoguće da se u aktualnim okolnostima zaroni i u nove dubioze. Da se investitori mame i visokim donacijama samo da bi se dokazala uspješnost projekta, neovisno o skupoj cijeni i mogućim posljedicama.