Pojedinac pritisnut dugovima morat će predati stečajnom upravitelju nadzor i upravljanje nad svojom imovinom i prihodima, i to u razdoblju kušnje koje traje godinama, a tijekom njega stečajni upravitelj određuje koji dio prihoda dužnik može trošiti za svoje potrebe, a koji se dio uplaćuje na posebni račun.

Konačno će i u Hrvatskoj pojedini građani koji zbog pogrešnih procjena ili zbog promijenjenih egzistencijalnih okolnosti, od bolesti, umanjenih plaća do otkaza, više ne mogu redovito plaćati svoje dugove moći proglasiti bankrot i zatražiti od sudova provođenje osobnog stečaja. No, kako će Hrvatska tek do kraja ove godine dobiti nacrt zakona o osobnom bankrotu kao zakonodavnom okviru za uvođenje instituta osobnog bankrota, građani koji su zaglibili u dugovima koje više ne mogu vraćati načekat će se prije nego što dobiju mogućnost zatražiti osobni stečaj kako bi se u procesu mirenja ili uz pomoć stečajnog staratelja izvukli iz dužničkog ropstva i dobili šansu za novi život bez dugova koje ne mogu vraćati.

Vlada je, naime, usvajanjem polaznih osnova za uvođenje instituta osobnog bankrota 2011. godinu proglasila pripremnom godinom u kojoj će se pisati zakon i podzakonski propisi, obrazovati svi koji će provoditi postupke osobnog bankrotstva te organizirati javna rasprava i kampanja kako bi se građane informiralo o institutu osobnog bankrotstva. Od 1997. godine, kad je u hrvatski stečajni zakon uvedena mogućnost stečaja i nad imovinom fizičkih osoba, jedino su trgovci pojedinci i obrtnici mogli proglasiti osobni bankrot, odnosno zatražiti stečaj nad svojom imovinom. Takav je stečaj dosad pokrenulo samo nekoliko desetaka trgovaca pojedinaca i obrtnika.

U obrazloženju polaznih osnova za uvođenja osobnog bankrota Vlada navodi da raste broj građana koji su kreditno zaduženi i prijeti im insolventnost. Od 2003. do kraja 2008. godine potraživanja banaka od građana narasla su sa 55 milijuna kuna na 126,5 milijuna kuna, odnosno više od 230 posto. Kada je 2008. godine Hrvatska udruga sindikata predložila njegovo uvođenje, procjenjivala je da je oko 15.000 građana već tada bilo u situaciji da može zatraži osobni stečaj. Godinu dana kasnije iz HUS-a su tvrdili da već oko 30.000 građana „kandidira" za proglašavanje osobnog bankrota.

Koliko će ih doista to učiniti, ovisit će i o zakonskim uvjetima kojima će se propisati tko, kada i kako može zatražiti i dobiti provođenje osobnog stečaja nad svojom imovinom i prihodima. U Sloveniji je institut osobnog bankrota zaživio 1. listopada 2008. godine i u dvije godine primjene pokrenuto je oko tisuću osobnih stečajeva.

U prvih šest mjeseci prošle godine zatraženo je 540 osobnih stečajeva, a započeto ih je 347, što je bilo dvostruko više nego u prvih šest mjeseci 2009. godine, kada ih je zatraženo 286, a započeto 126. U prvo vrijeme nakon stupanja zakona na snagu proglašavanja osobnog bankrota gotovo i nije bilo. Kriza je vjerojatno i tu umiješala prste, pa je broj osobnih stečajeva počeo rasti. Delo je zabilježilo da je po podacima Vrhovnog suda Slovenije od listopada 2008. do kraja srpnja 2010. godine uvedeno 720 osobnih stečajeva prezaduženih potrošača te 92 osobna stečaja insolventnih samostalnih poduzetnika.

U intervjuu poslovnom dnevniku Finance Tomaž Kos, jedan od stečajnih upravitelja koji provodi 26 postupaka, rekao je da su ti osobni bankroti zatraženi zbog dugova u rasponu od pet do 180 tisuća eura. Kos dodaje da je osobni stečaj težak izbor jer dužnik stečajnom upravitelju predaje u ruke nadzor i upravljanje nad svojom imovinom i prihodima, i to u razdoblju kušnje od dvije do pet godina. Ako je pak nezaposlen, mjesečno mora stečajnom upravitelju dokazivati da aktivno traži posao i prijavljivati sve prihode koje eventualno ostvari „sa strane". U tom razdoblju stečajni upravitelj određuje koji dio prihoda može trošiti za svoje potrebe, a koji se dio uplaćuje na poseban računu koji on kontrolira i s kojega jednom godišnje podmiruje dužnikove dugove. Po istjeku roka kušnje, stečajni upravitelj predlaže, a sud odlučuje o eventualnom otpisu dijela duga dužnika.

Dio stečajnih upravitelja lani je slovenskim medijima anonimno svjedočio da zakon o osobnom stečaju ima rupa koje dio onih koji su zatražili osobni stečaj nastoji iskoristiti za prijevaru i otpis dugova, iako imaju dovoljno imovine i prihoda da ih mogu vratiti, ali su je manje-više uspješno sakrili kako bi izbjegli plaćanje dugova.