Novi model poticanja prodaje stanova barem će na nekoliko dana uzeti nešto medijskog prostora prevladavajućim tmurnim temama. Za Vladu koja je danas izrazito zaokupljena kratkoročnim ciljevima već ni to nije mala stvar.

Koliki će biti stvarni dometi nanovije mjere, posve je druga priča. Nesporno je da će za građane (točnije, one koji uopće važu takvu odluku) to značiti nešto povoljnije uvjete kupnje stana i svojevrsno ohrabrenje. No, uz prognoze kretanja tržišta rada i dohodaka građana nije realno očekivati da će to sad naglo podići posustalu potražnju za stambenim kreditima. Ona se sigurno još dosta dugo neće vratiti na nekadašnje razine prirasta od 8 pa i 10-ak milijardi kuna godišnje. Lani su, doduše, oni porasli za više od 4 milijarde kuna, na 57,2 milijarde, ali polovica je efekt tečaja, ponajprije jačanja švicarskog franka. Ipak, Vlada novim mjerama žrtvuje nešto javnog novca računajući da će joj se on dijelom već kratkoročno vratiti kroz poreze i poticanje gospodarske aktivnosti. Za banke i građevinsko-nekretninski sektor to bi trebalo donekle ublažiti problem naplate tj. servisiranja goleme zaduženosti. On se još uvelike premoštava reprogramima odnosno kupnjom vremena, vjerojatno u nadi da će se ulaskom u EU izbjeći potrebe većih rezervacija zbog gubitaka. Upravo zato dio ekonomskih stručnjaka upozorava da se takvom podrškom problemi predimenzioniranog sektora samo guraju pod tepih, uključujući i otupljivanje pritisaka na spuštanje cijena nekretnina.