Njemačka postaje sve otvorenija prema ideji podizanja kapaciteta Europskog fonda za financijsku stabilnost (EFSF) na 750 milijardi eura, piše Financial Times.

U zamjenu za veću "vatrenu moć" EFSF-a Nijemci traže stroža proračunska pravila za sve članice Europske unije, od čega će indirektno profitirati i Hrvatska.
Berlin je, prema pisanju londonskog FT-a, omekšao stav nekoliko sati nakon što je Međunarodni monetarni fond upozorio eurozonu, navodeći da joj je potrebno više novca kako bi spriječila širenje krize na ključne europske ekonomije. Nakon tog upozorenja cijene dionica diljem Europe pale su za oko jedan posto, a dodatnu zabrinutost stvorio je i Portugal, koji prema pisanju nekih medija čeka još jedan "baillout" - pogotovo ako ta zemlja MMF-u ne predoči petogodišnji plan refinanciranja duga.

Cijena osiguranja portugalskog duga skočila je na rekordno visoku razinu od 12,65 posto. Najveći uteg europskim tržištima u utorak ipak je bila Grčka, koja još uvijek nije uspjela postići dogovor s privatnim vjerovnicima.

Prema čelnicima Njemačke i eurozone, Angela Merkel, njemačka kancelarka, priprema paralelno djelovanje EFSF-a (koji još uvijek ima 250 neiskorištenih milijardi eura) i ESM-a - Europskog stabilizacijskog mehanizma, svojevrsnog prethodnika EFSF-a, koji raspolaže sa 500 milijardi eura.

Lavovska usluga

U zamjenu za tu lavovsku uslugu njemačka će kancelarka od svih članica Unije zahtijevati da se obvežu slijediti proračunska pravila, tj. da srežu proračune i javni dug, što bi trebala biti svojevrsna preventiva za buduće krize.

Takva ideja ne iznenađuje analitičare. Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke, objašnjava kako je poznato da tijekom 2012. godine državama članicama eurozone dospijeva znatan iznos duga (oko 1,4 bilijuna eura), koje je potrebno refinancirati, ali i osigurati financiranje novih manjkova u proračuna.
"Znatan iznos dugova koji dospijevaju odnosi se i na one zemlje koje su uvelike izgubile povjerenje tržišta. Istodobno, nova regulativa za europske banke, na primjer povećanje kapitaliziranosti, umanjuje njihove kapacitete za kupnju državnih vrijednosnih papira. Ne smijemo zaboraviti ni da je implementacija trajnog sustava pomoći (ESM) predviđena za sredinu ove godine", kazao je Šantić.

Reforme i još reformi

Šantić dodaje kako sve mjere i aktivnosti usmjerene na rješenje dužničke krize u eurozoni imaju pozitivan indirektan utjecaj na Hrvatsku. Međutim, treba biti svjestan da samo povećanje kapaciteta navedene institucije može tek kratkoročno smanjiti zabrinutost investitora. Rješenje problema eurozone je ipak dugoročno te zahtijeva fiskalnu konsolidaciju, znatnije strukturne reforme i put prema fiskalnoj uniji.

Prva zapreka na tom putu je Grčka. Naime ta zemlja nastavlja pregovore s privatnim vjerovnicima o djelomičnom otpisu duga. Grčka bi željela nacrt dogovora pripremiti do ponedjeljka, a idealan scenarij za Atenu bio bi da se dogovor postigne do 30. siječnja, kada bi se trebali sastati čelnici Europske unije.
Europski političari i dalje nastoje utanačiti plan za spas Grčke iz dužničke krize, koja bi mogla naškoditi regiji i cijelom svijetu i pritom smanjiti potražnju. Ministri financija eurozone u ponedjeljak su nedostatnom ocijenili ponudu kojom privatni zajmodavci žele pomoći u restrukturiranju grčkih dugova. Time su planovi vraćeni za pregovarački stol i povećala se opasnost od neuspjeha.

Grci na mukama

Ne postigne li konačan dogovor o otpisu duga s privatnim vjerovnicima, Grčka neće moći računati na dodatnu financijsku pomoć EU i Međunarodnog monetarnog fonda. Ključan datum mogao bi biti 20. ožujka, kada Grčkoj dospijeva 14,3 milijarde eura duga. Bez financijske pomoći taj dug neće moći otplatiti. Dogovor o novom paketu pomoći Grčkoj bi omogućio i održavanje izvanrednih izbora, koji bi bili održani u travnju.

Kratkotrajan pozitivan efekt problema u Grčkoj u utorak je bio pad cijena sirove nafte. Naime, širenje grčke dužničke krize moglo bi srušiti potražnju za naftom, pa su problemi opskrbe pali u drugi plan. Tako je cijena barela na londonskom tržištu bila u minusu 68 centi i iznosila je 109,90 dolara. Na američkom tržištu barelom se trgovalo po 58 centi nižoj cijeni od 99 dolara.