Jesu li mali modularni nuklearni reaktori budućnost ili utopija pokazat će vrijeme, a u Europi uključujući i Hrvatsku mogli bi zaživjeti za desetak i više godina, a dobra je vijest da bi se izrađivali serijski što bi moglo postupno smanjiti cijenu proizvodnje.

U Ministarstvu gospodarstva u utorak je osnovana radna skupina za nuklearnu energiju kojoj je glavni cilj osmisliti zakon i progurati izgradnju malih modularnih nuklearnih reaktora, koji bi najranije za desetljeće mogli osvanuti i u Hrvatskoj.

Posao je velik - nakon osnivanja radne skupine za nuklearnu energiju bit će potrebno osnovati i agenciju za nuklearnu energiju kao regulatorno tijelo.

Iz malih modularnih nuklearnih reaktora moći će se, istaknuto je, proizvoditi niskougljična energija iz koje se može proizvoditi zeleni vodik i ostali čisti energenti.

Zasad se još uvijek malo toga zna, a neka od otvorenih pitanja su koliko bi mogla stajati jedna takva jedinica, a i gdje bi bili postavljeni mali reaktori.

Zna se jedino da su mali modularni reaktori višestruko jeftiniji od klasičnih, većih nuklearki, kaže stručnjak za nuklearnu energiju Tonči Tadić.

No i razvijeniji svijet još tapka u relativnom mraku po tom pitanju.

"Praktično sve članice EU-a razmišljaju o malim modularnim reaktorima, čak i one koje nikada nisu imale veze sa nuklearnom energijom, recimo Irska", kaže Tadić, izrazivši zadovoljstvo što Hrvatska po tom pitanju lovi korak s najrazvijenijima.

Dakle, u idealnim uvjetima i Europa i Hrvatska tu bi zasad eksperimentalnu tehnologiju, mogle početi primjenjivati za dosta godina. U svijetu sada rade samo tri mala nuklearna reaktora, a komercijalno ih iskorištavaju samo Rusija i Kina.

Jedno takvo plutajuće postrojenje nalazi se na ruskom dalekom istoku i strujom opskrbljuje manji grad Pevek. Poznato je pod imenom Akademik Lomonosov i radi od 2020. godine.

U pogonu su i dva kineska postrojenja snage 200 megavata.

Trenutno postoji puno prototipova i traži se idealan za proizvodnju. Dobra je stvar što će se mali modularni nuklearni reaktori, pogonjeni uranijem, moći izrađivati serijski pa bi svaka nova serija mogla biti jeftinija od početne.

Osim Rusije i Kine, istraživanju nove tehnologije značajnije se pridružila i Argentina. S druge strane, izgleda da se Europa još uvijek nije ozbiljnije uključila u istraživanje tog potencijalnog izvora energije, no nema sumnje da će europski stručnjaci, ako se pokaže isplativost, dati obol cijeloj priči.

Radi se o pogonima koji će iziskivati veće temperature, ali i veći izlazni rad. Vjerojatno će puna iskoristivost zahtijevati i nove materijale, a male elektrane - koje su, dakle, sada u eksperimentalnoj, početnoj fazi,- moraju biti napravljene da budu iznimno sigurne. Svi "pušu" na Černobil, ali ovo je ipak mnogo, mnogo naprednija tehnologija, kažu stručnjaci.

Prema aktualnim dosezima, mali nuklearni reaktori imaju do 300 megavata snage.

Hrvatski portal energetika-net ističe kako bi glavni problem pri osmišljavanju takvih elektrana moglo biti gorivo. Naime, napredni dizajni reaktora, uključujući male modularne reaktore, zahtijevat će gorivo visoke razine obogaćenog uranija (HALEU), koje se kreće od pet do 20 posto uranija 235, iznad razine od pet posto koja pokreće većinu nuklearnih elektrana u pogonu.

Problem je i u tome što takvo gorivo zasad proizvodi samo Rusija, dok je SAD je startao program proizvodnje iz rashodovanih bojevih glava nuklearnog oružja, u kojima se koristi više od 20 posto uranija, koji će miješati s osiromašenim uranijem. Program je tek na početku a kapacitet je manji od tone godišnje, s perspektivom rada sa šest tona sirovine do 2027. godine.