Mnogim je građanima koji su prije tri, pet ili šest godina uzeli kredite vezane uz švicarski franak teret otplate jako otežao. Nekima i preko ruba izdržljivosti. Posebno je to nezgodno kad su posrijedi stanovi. Je li to, međutim, dovoljan razlog za intervenciju Vlade i treba li ona, poput mađarskih kolega, s bankarima osmišljavati hrvatsku inačicu "akcijskog plana za zaštitu domova"?

Za početak, cijela ta priča dolazi u vrijeme kad mnoge analize sugeriraju da je za švicarsku valutu više-manje završena uzlazna putanja. Pitanje zakašnjelosti, doduše, politički se može gledati i kao zgodna prigoda da se pokaže dobra volja a da zapravo vlast ne stoji mnogo. No, u određivanju prema pitanju problema valutnih i kamatnih rizika zaduženih građana s jedne i rizika naplativosti kredita za banke s druge strane, neki bi drugi aspekti trebali biti važniji. Intervencija države, ako to jest cilj, podrazumijeva preuzimanje nečijih rizika na sebe i implicitna dodatna jamstva, kao što su ona za brodogradnju, u modelima kreditne potpore poduzetništvu ili subvencioniranju kupnje stanova. Njezina pomoć nekome znači da se nekom drugom (proračunu, poreznim obveznicima, poduzetništvu) uzme, ali pritom nije nevažno kome se daje javni novac. "Hrvatska baš nije u poziciji da uzima novac onima koji još stoje na nogama i usmjerili bi ga na neku aktivnost važnu za oporavak da bi ga dala još jednoj skupini koja podrazumijeva da će njezine greške i probleme plati netko drugi", kaže jedan financijaš, ističući kako za socijalno ugrožene postoje mehanizmi socijalne politike. Korištenje kredita s valutnom klauzulom u smislu identificiranja socijalno ugroženih nije baš neki kriterij. Takav pristup mogao bi potaknuti i one koji to nisu da se oslanjaju na model pomoći. Bi li pomoć vrijedila samo za korisnike stambenih kredita? Među njima sigurno ima onih koji su tako kupili drugi ili treći stan, dok je nekome s kreditom za auto on životno važniji jer ima npr. veliku obitelj. Bi li pomoć vrijedila samo za kredite u CHF-u odnosno zašto ne i one u euru (na koje su ljudi godinama plaćali veće kamate) ili dolar? Sve u svemu, eventualno interveniranje države u tržište u ovom slučaju samo otvara prostor zahtjevima za novim presedanima i izuzećima raznih skupina koje u vlastitom tržišnom izboru nisu imale sreće.