Treba platiti tanker s gorivom, mora se zaštititi nafta, a jedna skupina mladih traži pomoć kako ih stanodavac ne bi izbacio iz zgrade. Jedne je nedjelje libijski ministar financija Ali Tarhouni satima brzinski rješavao ovakve zahtjeve i krize, a tempo se usporavao jedino kad je napravio pauzu i zapalio cigaretu. Već mjesecima NATO-ovi zračni napadi drže Gadafijeve snage na odstojanju od ovog pobunjeničkog uporišta. Ali pobunjenici su bez novca.

Tarhouni priča kako najveća financijska podrška pobunjenicima, katarska vlada, ovoga puta nije "pohitala u spas", pa sada tanker pun dizelskog goriva stoji na pristaništu, zbog čega će morati iskopčati struju cijelom Bengaziju. "Dosta mi je ovoga, umoran sam", rekao je nakon što nam je ispričao zbog kojih prepreka ne dolaze obećana sredstva. "Doslovno nam je ostalo nekoliko dana prije nego što pogasimo svjetla." Kao upravitelj financijskim sredstvima pobunjeničkih snaga, Tarhouni se pokazao pragmatičnim, a katkad i smionim predvodnikom, koji je u ranim danima ustanka izdao naredbu da se opljačka središnja banka u Bengaziju, iz koje su izvukli preko 320 milijuna dolara. Upitan kako su uspjeli otvoriti sef, Tarhouni je odvratio: "U biti smo izbušili rupe."Tarhouni ima jedinstven položaj među oporbenim vođama. Kao populistički profesor ekonomije, on predstavlja most između tehnokrata koji su se vratili iz progonstva ili ostali u inozemstvu te akademika i bivših Gadafijevih dužnosnika. Iskren je i izravan dok opisuje očajnički škripac u kojem se pobunjenici trenutno nalaze, a ne libi se ni ubaciti pokoju psovku na spomen financijskih donatora koji kasne s uplatama. Istodobno se Tarhouni, koji je naglo podnio ostavku na položaj profesora ekonomije pri sveučilištu u Washingtonu te se požurio pridružiti revoluciji doima kao iskusni političar koji se spremno rukuje sa svima i pozira za fotografije s djecom.

Međutim, njegov je primarni fokus pronalazak financijskih sredstava, a to dosad nije bio nimalo lagan posao sve otkad su pobunjenici opljačkali banku. Propao je pokušaj da dobije zajam od Sjedinjenih Američkih Država, a koji se trebao oslanjati na zamrznutu libijsku aktivu. "Dva puta sam se sastao s dužnosnicima ministarstva financija. U konačnici nisam dobio dojam da su ti sastanci bili produktivni", objasnio je. Čak ni Tarhouni, inače sin trgovca iz Bengazija, nije se uspio domoći libijskog crnog zlata. Nakon što su Gadafijevi vojnici u travnju izvršili napad na naftnu infrastrukturu, proizvodnja nafte se smanjila, a ponegdje i potpuno prestala. Tarhouni kaže kako se proizvodnja punim kapacitetom neće nastaviti sve dok se ne osiguraju nužni objekti, ali i kako su pobunjenici odbacili mogućnost unajmljivanja plaćenika koji bi te objekte čuvali. Teško je reći kakvu će ulogu u budućnosti imati Tarhouni i ostali pobunjenički vođe. Svi izjavljuju kako se neće kandidirati na izborima koji će uslijediti nakon što Gadafi siđe s vlasti, ali da bi se mogli kandidirati u nekim budućim kampanjama. Ovako je izgledala jedna uobičajena nedjelja ministra Tarhounija prije nekoliko tjedana. Potraga za novcem otpočela je već u 8.30, u talijanskoj vili, gdje mu se nalazi ured.

On i deset pomoćnika sjedilo je pred prijenosnim računalima za dugim drvenim stolom u dvorani za sastanke. Dogovarali su se tko će se pozabaviti tankerom i smišljali kako uskladiti isplate gradovima na sjeveru koji su pod opsadom Gadafijevih snaga te im očajnički treba kako novac, tako i gorivo sa spornog broda. "Odlučujem o područjima pod opsadom, ljudi pogibaju, a ja im ne mogu pomoći. Nisam siguran da ova jednostavna i izravna poruka dopire do naših prijatelja u inozemstvu." Izaslanici SAD-a i Francuske toga su ga dana posjetili u uredu te otišli bez odgovora na njegova pitanja i probleme. Oko 16 sati je pokušao sklopiti oči, ali ga je jedan od pomoćnika prenuo čim je izuo cipele. Kasnije je na tiskovnoj konferenciji potaknuo strane vlade da pošalju novac. Nakon toga je pošao u centar za mlade gdje je s aktivistom razgovarao o financijama i iskreno progovorio o nemogućnosti da im pomogne. "Nažalost, mi smo bankrotirali." Na putu natrag opet se uzrujao zbog tankera. "Sat otkucava, a treba mi 90 mil. dolara."