Ruski naftni div Lukoil preuzeo je zagrebačku tvrtku Europa mil čime je dobio devet benzinskih postaja u Zagrebu i Splitu, pet lokacija za gradnju benzinskih postaja te željeznički terminal za pretovar nafte kapaciteta 8 tisuća prostornih metara na Dunavu u Vukovaru. Lukoil je tako nakon neuspjelog pokušaja preuzimanja Tifona na mala vrata zakoračio u Hrvatsku što bi moglo imati posljedice i za Inu. Nakon što je u srijedu na stranicama ruske kompanije objavljeno preuzimanje Europa mila, koji dnevno proda 11 tona naftnih derivata, završetak akvizicije potvrdio nam je i vlasnik zagrebačkog lanca benzinskih postaja Milodrag Gadže ne želeći otkriti vrijednost transakcije. Izvori bliski akviziciji ranije su govorili kako su pregovori zapinjali na terminalu u Vukovaru čije funkcioniranje nije pravno čisto. Problem je, naime, ležao u činjenici kako Europa mil nije imala koncesiju za riječni prijevoz. Gadže je potvrdio kako je njegova tvrtka dobila pravo na spornu koncesiju, pa bi ruski Lukoil osim željezničkog trebao imati i riječni terminal. Kako doznajemo, Gadže je u posljednje vrijeme radio strašan pritisak kako bi dobio koncesiju, među ostalim i na tamošnju tvrtku Nautica u čijem je vlasništvu bila potrebna dozvola, prijeteći putem visokopozicioniranih političara. "Nije bilo nikakvog pritiska", izjavio je za Poslovni dnevnik prvi čovjek Europa mila. U svakom slučaju ruski naftaš je dobio prvu bitku jer će sada znatno jeftnije uvoziti naftne derivate iz svojih novoizgrađenih rafinerija u Rumunjskoj i Bugarskoj, nego bi to bio slučaj putem željeznice. "Zadovoljan sam zaključenom transakcijom. Osjetio sam da je sada pravi trenutak za prodaju", pojašnjava Gadže, ne želeći otkriti vrijednost transakcije već je samo istaknuo kako će novac utrošiti na razvoj drugih djelatnosti u Hrvatskoj. "Razvijamo proizvodnju bioenergije iz sunca, vjetra i otpadnih masa što je trend u svijetu", kaže Gadže dodajući kako će novoosnovana tvrtka Dunav promet proizvoditi biogoriva iz otpadnih masa, a ne poljoprivrednih kultura poput pšenice koje utječu na cijene hrane.
Prema njegovim riječima, takva proizvodnja činila se skupom, no tvrtka je sada spremna za takve projekte. Za nabavu tehnologije iz Kanade i Amerike utrošit ćemo između 150 i 200 milijuna eura, a na upit koliko će u tome sudjelovati novac dobiven od prodaje Europe mila, Gadže je tek rekao da je tvrtku prodao za daleko manji iznos, "znatno manji i od 80 milijuna eura". Bez terminala za prekrcaj koje na morskoj obali Hrvatske drže Ina, OMV i Petrol, Lukoil će biti prisiljen kupovati naftu posredno od jedne od tih kompanija kako to radi većina vlasnika privatnih postaja u Hrvatskoj. Stoga su Rusi posljednjih mjeseci bili izbezumljeni jer nisu mogli dobiti nijedan terminal napose onaj u luci Ploče. Zasad ostaje neizvjesan rasplet vezan uz to pitanje, no unatoč tome Lukoil se akvizicijom dobro početno pozicionirao na hrvatskom tržištu, a to bi moglo biti dovoljno za stvaranje problema domaćoj naftnoj kompaniji. "Ulazak ruskog naftnog diva Lukoila na hrvatsko tržište mogao bi ozbiljno ugroziti Ininu poziciju", smatra izvor Poslovnog dnevnika blizak naftnoj industriji, napominjući kako je hrvatska naftna kompanija, čiji je strateški partner i 25-postotni suvlasnik mađarski Mol, učinila velik propust neobnavljanjem dviju rafinerija. "U Hrvatsku dolazi netko tko je sto puta veći od Ine", ističe naš sugovornik. Za komentar smo zamolili i glasnogovornika Ine Bojana Vinek, no on u četvrtak "nije imao informaciju kako je Lukoil preuzeo Europu mil". Naglasio je, međutim, da će rafinerije u Sisku i Rijeci biti obnovljene do kraja 2011. godine kako je i predviđeno. Poznavatelji tržišta smatraju da Lukoil ovom akvizicijom ispravlja pogrešku što nije uspio preuzeti Tifon.