Vijest nema nikakve veze s Hrvatskom, ali je za Hrvatsku neizrecivo važna: središnja banka susjedne Mađarske službeno je predložila mađarskom ministarstvu financija da njihova država donese zakon kojim će građanima drastično ograničiti slobodu da u bankama uzimaju kredite u devizama ili u deviznoj protuvrijednosti, odnosno, kako bismo mi to rekli, s deviznom klauzulom.

Mađarskim obiteljima s najnižim primanjima (do 250.000 forinti ili 6750 kuna mjesečno) bilo bi potpuno zabranjeno da uzimaju kredite s deviznom klauzulom za kupnju nekretnina i automobila. U Hrvatskoj banke gotovo uopće ne odobravaju građanima kredite u kunama, a da iznos kredita i rate otplate nisu preračunati u devize, najčešće u eure. Građani, međutim, ne primaju plaće u eurima nego u kunama pa im eventualni rast tržišne vrijednosti eura povećava kreditni dug i rate, a povećava im i udjel otplate u odnosu prema zaradi.

Banke su u Hrvatskoj na kraju 2008. tvrtkama i građanima dale ukupno 238,3 milijarde kuna kredita u devizama ili indeksiranih u devizama, a 91,5 posto toga iznosa nije bilo zaštićeno deviznim prihodima od neželjene promjene tečaja. Valutno induciranom riziku izloženo je, dakle, gotovo 33 milijarde eura, što je jednako tri četvrtine hrvatskog BDP-a. Ta činjenica navodi se u Hrvatskoj kao glavni razlog zašto se mora braniti čvrst i stabilan tečaj kune prema euru, iako bi neki drugi tečajni režim, hipotetski, u nekim okolnostima, mogao pomoći gospodarskom rastu i razvoju, proizvodnji i zapošljavanju.

Naime, elementarna logika govori da rast vrijednosti deviza poskupljuje (i smanjuje) uvoz, a izvoznicima donosi veće kunske prihode i poticaj. Plansko depreciranje valute oduvijek se koristilo kao metoda za povećanje konkurentnosti vlastite industrije na inozemnom tržištu, premda druge zemlje na to ne mogu gledati blagonaklono.