Nedavno sam shvatila kako je moja misija u profesionalnom smislu širiti znanje o psihologiji i njenoj primjenjivosti u ekonomskim disciplinama. I to ne bilo koju psihologiju već socijalnu psihologiju. Smatram kako je ova disciplina od iznimne korisnosti ekonomistima a koju, nažalost, rijetke poslovne škole prihvaćaju jednim od osnovnih i obveznih kolegija. Jedna od tih škola je i Škola u kojoj predajem.

Neposredno nakon izbijanja globalne ekonomske krize, 2009., kraljica je tijekom posjeta vodećoj britanskoj poslovnoj školi LSE postavila pitanje „Kako je moguće da većina ekonomista nije predvidjela ekonomsku krizu?". Na pitanje su prvo odgovorili ekonomski profesori predvođeni Tim Beselyem i Peter Hennessyjem, koji su u svom pismenom odgovoru i u supotpisu sa tridesetak kolega kao glavni razlog krize naveli „neuspjeh kolektivne fantazije brojnih inteligentnih stručnjaka, kako u zemlji tako i lokalno, u razumijevanju rizika sustava kao cjeline." Ovakav odgovor nije zadovoljio drugu skupinu vodećih ekonomskih profesora koji, općenito, nisu bili zadovoljni razvojem ekonomske discipline u ogranak primijenjene matematike koji su predvodili istaknuti i utjecajni ekonomisti nobelovci Friedman, Leontief ili Coase. Raskol u perspektivama na ekonomiju kao znanost i posljedično kao primijenjeno područje seže u povijest ekonomske misli još od Adama Smitha. Raskol kulminira sredinom 20. stoljeća kada se događa snažno usmjerenje središnje ekonomske misli prema strogim matematičkim modelima predviđanja ekonomskog ponašanja ljudi zasnovanih isključivo na logično-analitičkom teorijskom pristupu koji su sve više odstupali od realnosti. Ovi ekonomisti nazivali su se „ortodoksnima" za razliku od njihovih manjinskih kolega „heterodoksnih", koji su zastupali perspektivu da je potrebno uzeti širu sliku u obzir i prilagoditi svoje ekonomske modele realitetu te pitanju kako se ljudi stvarno ponašanju. Skupina heterodoksnih ekonomskih profesora, Kraljici je uputila svoj odgovor na pismo kolega u kojima, kao glavni razlog svjetske ekonomske krize, navode način obrazovanja ekonomista. Oni navode kako je još 1988. Američka ekonomska organizacija osnovala Povjerenstvo za praćenje stanje u diplomskim ekonomskim programima u SAD-u koje je bilo zabrinuto da Škole stvaraju previše idiota savanta, tehnički vještih ali gluhih za realna ekonomska pitanja. Po pitanju djelovanja navedenog povjerenstva nije učinjeno ništa a čini se da su se zle slutnje ipak ostvarile. Za neuspjeh profesije, heterodoksni ekonomisti navode usko ekonomski obrazovanje previše usmjereno na matematičke modele i tehnike te nedostatak povijesnih, institucionalnih i psihologijskih znanja koja bi doprinijela boljem razumijevanju kompleksne globalne ekonomske realnosti.

Socijalna psihologija je znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem pojedinca u socijalnom kontekstu. Područja kojima se ona bavi a važni su ekonomistima uključuju slijedeće teme: socijalnu spoznaju i percepciju - područja koja se bave načinom na koji ljudi doživljavaju socijalni svijet, kako razmišljaju, kako doživljavaju druge ljude, stvaraju dojmove i zaključuju o uzrocima ponašanja drugih; stavove - konstrukte koji služe kao vrednovanja objekata, ideja i događaja, odnose između stavova i ponašanja, mogućnosti promjene stavova i predviđanja ponašanja; konformizam, grupe i grupne procese - zašto i kada se ljudi konformiraju, koja je važnost grupe, kako grupa utječe na ponašanje pojedinaca u grupi, što su uloge i norme, vodstvo, kako se donose odluke u grupi, kada dolazi do sukob, što je suradnja, itd. Socijalna psihologija uči da su ljudi vođeni manjim brojem osnovnih motiva koji omogućuju predviđanje ponašanja većine ljudi. Neki od tih motiva su potreba da budemo točni i da imamo sliku svijeta oko sebe koju možemo objasniti, zatim potreba da održimo vlastito samopouzdanje, potreba da pripadamo i sl. To su sve snažni motivatori ponašanja koji su posredovani našim ograničenim mentalnim kapacitetom te, stoga, često nismo u mogućnosti temeljito i sustavno analizirati informacije iz okoline i donositi optimalne odluke. Tada smo najčešće skloni pristranom zaključivanju koje nam štedi tu ograničenu mentalnu energiju i omogućuje brzo donošenje odluka. Imamo velike želje i potrebe koje pokušavamo zadovoljiti uz ograničene mentalne resurse. Sva ova znanja mogu objasniti zašto i kako iznimno stručni pojedinci mogu donijeti katastrofalno loše odluke i zanemariti realnost izvan vlastite mikro-realnosti i dati odgovor na Kraljičino pitanje. Znanje o procesima i fenomenima kojima se bavi socijalna psihologija daje veliku prednost ekonomistima jer daje uvid i razumijevanje u ponašanje ljudi te mogućnost predviđanja istoga. Također, poznavajući način vlastitog socijalnog funkcioniranja i funkcioniranja drugih, umanjujemo vjerojatnost donošenja neoptimalnih odluka. Naposljetku, znanje socijalne psihologije doprinosi razvoju međuljudskih vještina koje su jednako važne na svim razinama rukovođenja.

U nadi da čovjekova sposobnost učenja iz iskustva neće dovesti do ponavljanja istih pogreški iz prošlosti, misionarski vas pozdravljam.