U svojoj kratkoj i burnoj demokratskoj povijesti Hrvatska dokazano nije uspjela sa svim sistemima upravljanja imovinom. Pretvorba i privatizacija ispala je kriminalni poduhvat velikih razmjera, koji će malo tko osim onih rijetkih koji su se okoristili pamtiti po dobrom.

Pokušaj države da vlastitim snagama vodi tvrtke jednako je, ako ne i još tragičnije propao projekt. Optužnice na račun članova uprava HŽ-a, HAC-a HC-a, HPB-a, HŠ-a i inih govore za sebe.

No, ovih tjedana debakl doživljava i treći put, put zajedničkog upravljanja države i strateškog ulagača nad tvrtkama od posebnog interesa za državu. U dva najrazvikanija i najpoznatija pokušaja da se udruže državno vlasništvo i privatni kapital i znanje, u Ini i Sunčanom Hvaru, država se dovela u poziciju da s „partnerima" razgovara preko nišana.

Protiv jednih je nahuškala od naših budućih mirovina financijski potentne mirovinske fondove, a protiv drugih angažirane su i jake policijske snage koje bi trebale osigurati težinu državnih argumenata prilikom pregovora o sudbini Sunčanog Hvara. Kako je privatni partner Vlade u hvarskom hotelijeru shvatio angažman policije, najbolje govori činjenica da s Hrvatskom od sada želi pregovarati na neutralnom terenu. Dok to ne dobije, na „neprijateljski teritorij" slat će samo svoje emisare, a s „partnerom" će komunicirati preko bloga. Teško da je to scenarij kojem su se nadali tvorci oglednog primjera javno-privatnog partnerstva (koje to zapravo nije) kada su dovodili Orco grupu da na opće zadovoljstvo upravlja Sunčanim Hvarom.

U oba slučaja, i u Ini i u Sunčanom Hvaru, državi njezina prava klize kroz prste. Mol se domogao kontrole nad hrvatskom naftnom industrijom i bez većinskog vlasništva, a Orco grupa se temeljem ugovora o partnerstvu odnosno mimo njega dočepala 55 posto dionica hvarskog hotelijera. Kada je Orco posljednji put dokapitalizirao Sunčani Hvar pod izlikom da će dionice dobiti radnici, što se naravno nikada nije dogodilo, to je prošlo bez da je država pokazala i najmanji interes.

Država se sjetila suprotstaviti Orcu tek sada, kada je većina dionica Sunčanog Hvara već čvrsto u rukama partnera kojeg više ne želi.

Država u oba slučaja hvata konce vlastitih promašaja, i to neuspješno. Da bilo tko od nas pokazuje toliku nesposobnost u vođenju vlastitih poslova, država bi mu već odavno odredila staratelja. Tko će se, međutim, starati o državi koja je dokazano nesposobna?