Ruku na srce, sve skupa gledajući, predizborna platforma koalicije lijevog centra u kojoj su SDP, HNS, IDS i HSU i ne izgleda tako loše, osim tri velika faula za koje se nadam da su dio predizborne taktike.

No, prvo na ono dobro. Rješavanje nelikvidnosti u roku šest mjeseci, ako će ga opet voditi Slavko Linić, dobra je vijest.

Drugo, uklanjanje svih mogućih administrativnih zapreka inozemnim ulaganjima i centralizirano odlučivanje o svim investicijama većim od dvadeset milijuna eura, čime bi trebalo biti onemogućeno da lokalni moćnici i političari uzimaju provizije za veća ulaganja.

Možda je glupo o tome maštati, ali upravo takva politika trebala bi omogućiti velika izravna strana ulaganja u industrijalizaciju, što je jedna od osnovnih točaka programa koalicije.

Treće, u razgovorima nakon službenog predstavljanja programa potvrđeno je da će nova koalicijska vlada ući u program privatizacije poduzeća koja su sad proračunski teret zbog nelikvidnosti, a nisu od strateškog interesa.

Nadalje, Radimir Čačić, koji će, sudeći prema ulozi na predstavljanju programa, biti ministar gospodarstva, najavio je velike infrastrukturne projekte u energetici i infrastrukturi za koje nova vlada planira pronaći ili već ima strane ulagače. Što veći broj tih ulaganja bude s malim ili bez državnih udjela, to bolje.

Svakako, uz raspisivanje transparentnih natječaja u izvođenju tih projekata, u koje treba pustiti i strane tvrtke kako bi se postigla što veća konkurencija i niže cijene, što je bolje od gradnje sportskih dvorana u JPP modelu "trošak javni - korist privatna", kakav nam je predstavio HDZ.

A sada ono loše. Prvo: nismo čuli ni približno dovoljno o poreznoj reformi koja bi konačno težinu oporezivanja premjestila s rada na kapital, kao ni o rezanju parafiskalnih nameta.

Koaliciji bi bilo bolje da se što prije raspriča i o tome ako želi glasove malih i srednjih poduzetnika koji grcaju pod teretom velikog poreznog opterećenja.

Drugo: mirovinska reforma koju je pokrenula koalicija u svojem jedinom dosadašnjem mandatu bila je dobra. Loši pak prinosi fondova mogu biti predmet kritike.

No, fondovi osim u vlasničke papire i obveznice tvrtki ne bi smjeli ulagati jer su dividende i kamate najjednostavniji način da izvuku zaradu iz svojeg ulaganja. Sve drugo je previše složeno i preteško kontrolirati. Ali, model još nije dovoljno jasan.

Treće: nikakva efikasnost državne administracije, na kojoj inzistira Zoran Milanović, neće promijeniti činjenicu da je u Hrvatskoj u tom sektoru zaposlen jednak broj ljudi kao i u Austriji s dvostruko većim brojem stanovnika. Ako će biti efikasni, birokrata može biti upola manje nego sada.

Nadam se da je ovo predizborno netalasanje i čekanje da se HDZ utopi u vlastitim svinjarijama samo dio taktike za dobivanje što stabilnije saborske većine. Uostalom, teško je povjerovati da će biti gori od ovakvog HDZ-a.