Nakon što je prije samo desetak dana u posjeti Europskoj uniji kineski predsjednik Hu Jintao poručio Europljanima i Amerikancima kako bi trebali prestati sa svojim pritiscima na Kinu da dozvoli aprecijaciju juana renmimbija i na taj način omogući ravnomjerniju trgovinsku razmjenu koja bi usporila vanjskotrgovinske deficite SAD-a i EU, moguće je da je konačno došao trenutak da cijela zapadna hemisfera malo odahne.

Protekla su četiri dana vlastodršci Kineske komunističke partije na velikom sastanku Centralnog komiteta odlučivali o smjernicama za razvoj kineske ekonomije u razdoblju od 2011.-2016. godine. Glavni zaključak? Kina do 2015. godine planira rast bruto domaćeg proizvoda od ukupno 50 posto, na 7500 milijardi američkih dolara, čime bi Japan izgurali s mjesta druge najveće svjetske ekonomije, kao što su na kraju 2009. godine s trećeg mjesta istjerali Nijemce.

No, ovaj su put konačno dali naslutiti nešto što je barem srednjoročno, odnosno za sljedećih pet godina dobra vijest za SAD, Europsku uniju, pa tako i nas. Dok Edward Hugh na Fistfulofeuros.com i kolumnist Wall Street Journala Irwin Stelzer nariču nad crnom sudbinom precijenjenog eura koji će EU gurnuti u novu recesiju bez mjera kvantitativnog opuštanja (prevedeno, bez tiskanja novca), Kinezi nude novo rješenje.

Umjesto forsiranja izvoza kao jedinog alata gospodarskog rasta, Zhang Ping, čelnik povjerenstva za nacionalni razvoj i reforme koji kreira gospodarsku politiku, najavio je mjere kojima će se povećati potrošnja kineskih kućanstava jačanjem socijalne skrbi (u Kini gotovo ne postoji sustav mirovinskog osiguranja ni skrbi za starije), ali i socijalno poticanom stanogradnjom i reformom cijena energenata i drugih resursa. Fokus sljedeće faze kineskog rasta bit će davanje nove naglašene uloge potrošnji. Kineski predsjednik Jintao traži da se novim programom omogući sudjelovanje širih slojeva društva u rastu, i smanjivanje jaza u bogatstvu, prema kojem 10 posto najbogatijih uživa čak 65 puta veći dohodak od deset posto najsiromašnijih u Kini.

Petoljetka će stupiti na snagu s početkom 2011. godine. Posljedično bi trebala živnuti trgovinska razmjena SAD-a i Europske unije s Kinom, ali sad u većoj mjeri na korist EU i SAD-a, što bi trebalo omogućiti i ono na čemu inzistira i Međunarodni institut za financije: ravnomjerniji globalni oporavak i rast od kojega bi svi trebali imati više koristi. Možda i Hrvatska.