Bankrot Italije potresao bi svijet, no zbog važnosti te zemlje EU neće dopustiti da ona bankrotira, pogotovo zato što kriza u Italiji nije izazvana lošom slikom ekonomije, već postupcima neukih političara i visokim naslijeđenim javnim dugom, a njezina je aktualizacija posljedica brzih prstiju nervoznih špekulanata koji se raspamete na svaku izjavu, pogotovo na one koje pogoduju scenariju raskola eurozone.

Ono što je prije tri godine bila kriza sekundarnih hipotekarnih kredita, danas je dužnička krize eurozone. Nakon što se od bankrota spasila Grčka, na red je došla Italija. Nakon Italije na red dolaze Portugal, Irska, potom i Španjolska. Prognoziranje o tome tko će prvi razoriti eurozonu došlo je do te razine da se slobodno može proglasiti i olimpijskim sportom.

Neracionalnost burzovnih ulagača najbolje se očituje u tome što nakon nekoliko naklapanja o propasti eurozone (koja traju od njezina nastanka) i propasti Italije, kreću goleme rasprodaje dionica svega talijanskog i svega onoga što graniči s Italijom. Loš burzovni dan u ponedjeljak imale su dionice Fiata, Parmalata, UniCredita i Intese, ali i Commerzbanka i ING-a.

Strani su se mediji u ponedjeljak uglavnom bavili pokapanjem Italije, uz preporuke klasične za svaku zemlju koja je u sličnim problemima: „Mogu se izvući ako prodaju državnu imovinu i ako budu imali dosljedniju i razboritu fiskalnu politiku".

Italija je i dosad imala razboritu i štedljivu politiku, a strah od izbijanja nove krize u Europi nastao je nakon što je premijer Berlusconi odbio prijedlog ministra financija Giulija Tremontija o još štedljivijoj politici. Ulagači su to prepoznali kao znak političke slabosti zbog čega su porasle cijene talijanskih obveznica i počela nagađanja o krizi u Italiji i, naravno, propasti eurozone.

Za razliku od Grčke, koja je „živjela" od turizma i brodarskog prijevoza, Italija je sedmo najveće gospodarstvo svijeta i drugi najveći izvoznik u Europi, što joj daje snagu i važnost koju Grčka ne može ni sanjati. Bankrot Italije potresao bi svijet, ali zbog važnosti te zemlje Europska unija neće dopustiti da ona bankrotira, pogotovo zato što kriza u Italiji nije izazvana lošom slikom ekonomije, već postupcima neukih političara i visokim naslijeđenim javnim dugom, a njezina je aktualizacija posljedica brzih prstiju nervoznih špekulanata koji se raspamete na svaku izjavu, pogotovo na one koje pogoduju scenariju raskola eurozone. Kriza u talijanskom realnom sektoru ipak može zaprijetiti i Hrvatskoj jer u Italiju odlazi petina našeg izvoza pa bi slabija potražnja mogla narušiti i naš slabašan gospodarski oporavak.

Uskoro, kad završi kriza u Italiji i kad se eurozona ne raspadne, može se očekivati povratak u normalnu, tj. koncentracija na drugu olimpijsku disciplinu - bankrot Amerike i propast dolara.