Bankama je cilj maksimalna zarada i manje je sada važan moral i pozivanje na činjenice koje govore da su banke klijentima gotovo gurale u krilo kredite u francima. Zaboravljaju da su u dvije i pol godine krize nekoliko puta povećavali kamatu.

Hrvatska je Vlada i ovaj put reagirala promptno: samo dvije i pol godine od početka krize, dvije i pol godine otkako se hrvatsko gospodarstvo počelo urušavati i otkako je - ističem za potrebe ovog komentara - počelo divljanje kredita, posebno onih u omrznutim švicarcima, Vlada se svečano susrela s predstavnicima banaka. Dogovorili - posve očekivano - nisu ništa. Banke su zauzele stav „to je sve rizik" i „nitko vas nije tjerao", a država poslovnično sposobno i odlučno zavija kako „institucije moraju raditi svoj posao".

I sve je to zapravo zgodan igrokaz u kojem imamo ružne, prljave i zle: Vladu koja je propustila na vrijeme donijeti prave mjere (ako takve uopće postoje), regulatora koji doduše jest poderao grlo od upozoravanja, ali nije učinio puno više, a sada koristi politiku „ne bi se šteli mešati" i zle - bankarski sektor koji bez imalo srama tvrdi da nije u mogućnosti smanjiti kamate ili olakšati zaduženima vraćanje.

Zašto bi i htjeli? Bankama je cilj maksimalna zarada i manje je sada važan moral i pozivanje na činjenice koje govore da su banke klijentima gotovo gurale u krilo kredite u francima. Zaboravljaju da su u dvije i pol godine krize nekoliko puta povećavali kamatu. I sada mirno kažu da je to stvar osobnoga rizika i da bi bilo kakva intervencija u kredit značila povećavanje rizika za banku. I tako Hrvatska i dalje ima visoke kamatne stope koje su se trebale sniziti ulaskom u NATO, pa dovršenjem pristupnih pregovora, pa sada ulaskom u EU... Čekamo da nam bankarski Shylock koji ustrajava na svojoj funti mesa kaže kako će kamatne stope pasti kada se poklope makro i mikro meteorološki uvjeti jer to je jedino na što se još nisu pozvali kako bi opravdali potrebu da svoje milijunske zarade stječu... pa kako god. Niste valjda ozbiljno mislili da bi banke klijente upozorile na rizičnost poslovnog poteza?

I nema tu puno pomoći ni pameti. Možemo biti cinični, pa zaduženim građanima reći „sam pao, sam se ubio" i „tko vam je kriv što ne razumijete odnose LIBOR-a i EURIBOR-a".