Ima li Kina dovoljno ljudi? Pitanje bi mnogima moglo izgledati apsurdno jer ta zemlja je već dugo poznata po rekordnom broju stanovnika i po tome što poduzima drakonske mjere kako bi obuzdala rast nataliteta. Međutim, to pitanje ipak ima smisla.

Iako su mnogi, Kinezi i stranci podjednako, sve ove godine bili užasnuti kineskom brutalnom, prisilnom politikom rođenja samo jednog djeteta, istodobno su se teško odlučivali prozvati Kinu da provjeri svoje brojke.

Novi podaci popisa stanovništva podupiru tvrdnju da posljednjih nekoliko godina Kina pati od demografskog problema. Ali onog druge vrste - preniske stope nataliteta. Najnoviji brojevi na temelju popisa stanovništva provedenoga prošle godine pokazuju brojku od 1,34 milijardi i strm pad po prosječnoj godišnjoj stopi rasta populacije (na 0,57% od 2000. od 2010.), odnosno 50 posto rasta u prošlom desetljeću. Podaci također nagovještavaju da ukupna stopa fertiliteta sada može biti samo 1,4, što je daleko ispod 2,1, odnosno brojke stabilizacije. Usporavanje se podudara s dramatičnim starenjem populacije. Ljudi iznad 60 godina starosti sada čine 13,3 posto stanovništva, 10,3 posto više nego u 2000. godini. U istom razdoblju, broj djece ispod 14 godina starosti sa 23 posto pao je na 17 posto. Nastavak tih trendova prvenstveno će biti teret mladim ljudima koji moraju izdržavati svoje starije članove obitelji, kao i mirovinskom i zdravstvenom sustavu.

A kao neželjeni bonus, politika jednog djeteta vjerojatno je pogoršala neravnotežu spolova i to u korist dječaka. No Kina po tome nije jedinstvena u svijetu. I druge zemlje, posebice Indija, nailazile su na slične probleme i bez prisilne kontrole populacije. Kineski dužnosnici ne spore da je politika jednog djeteta odigrala svoju ulogu. Njen jak kulturni imperativ za muškim potomstvom mnoge je obitelji natjerao da naprave ono što moraju napraviti, a to je da njihovo jedino dozvoljeno dijete bude sin, što je u najranijim danima politike jednog djeteta ponekad značilo žensko čedomorstvo, a kako se tehnologija ultrazvuka širi, seks-selektivni pobačaji postali su široko rasprostranjeni. Rezultat politike i kulturnog nasljeđa vidjet će se za otprilike 20, 25 godina, kada neće biti dovoljno mladenki za gotovo polovicu današnjih novorođenih dječaka.

Rezultati popisa stanovništva vjerojatno će intenzivirati raspravu između moćne birokratske kontrole stanovništva i sve veće glasne skupine demografa u Kini koji pozivaju na popuštanje politika jednog djeteta. Jedan od akademika, Wang Feng, direktor Brookings-Tsinghua centra za javnu politiku, tvrdi da se kineski demografski obrazac već dramatično promijenio od vremena politike jednog djeteta koji je započeo 1980. godine. Ukupna stopa fertiliteta 1950. godine tada je bila 5,8, da bi do 1980. naglo pala na 2,3, što je približan pad plodnosti ostalih zemalja u istom razdoblju.

Presudan utjecaj, procjenjuje Wang, prednost su razvoja, uključujući bolju zdravstvenu zaštitu i oštar pad u visokoj smrtnost dojenčadi, što je dovelo do toga da ljudi imaju mnogo djece kako bi se osiguralo da bi barem neka preživjela. Zemlje koje su jednostavno poboljšale pristup kontracepciji, kao Tajland i Indonezija na primjer, postigle su jednako za smanjenje plodnosti kao Kina svojom drakonskom politikom.

Cilj smanjenja stope fertiliteta postignut je odavno. Trenutna stopa, kaže Wang, ispod je stope zamjene generacija i neodrživa je. Sada je došlo vrijeme za prvi veliki korak - prebacite se na politiku dva djeteta. Ili više od dva.