Zapadne sankcije na rusku i iransku naftu usmjerile su jeftino gorivo u Aziju i smanjile razliku u cijenama koja je do sada ′radila′ za Europu, a najveći su dobitnici u toj promjeni Kina i Indija, prema analitičarima i podacima Refinitiv Eikona.

Azijski uvoznici desetljećima su plaćali više za naftu velikih izvoznika, poput članica Organizacije zemalja-izvoznica nafte, što je među analitičarima i dužnosnicima vlada zemalja-potrošača iznjedrilo naziv ′azijski dodatak′.

"Azijci su nekada imali manje opcija od ostatka svijeta jer su bili prisiljeni cijenama privlačiti izvoz udaljenih proizvođača", objašnjava Jorge Montepeque koji je svojedobno sudjelovao u izradi referentne cijene za marku nafte Brent.

"Zato su, po definiciji, (...) morali plaćati više dok su se Europa i Amerika mogle opskrbljivati kod kuće", napominje.

′Dodatak′ se sada smanjio, što de facto funkcionira kao poticaj za azijska gospodarstva, naglašavajući još jednu nenamjernu posljedicu zapadnih sankcija izvozniku nafte i plina Rusiji. Europske pak zemlje zbog sankcija sada plaćaju više za prirodni plin.

"Možemo reći da su najveći dobitnici sankcija pojedini veliki potrošači u Aziji, u prvom redu Indija i Kina", zaključio je Ole Hansen, analitičar za robna tržišta u Saxo Banku.

Rusija je zbog zapadnih sankcija u 12 mjeseci zaključno sa siječnjem prodala više nego dvostruko više nafte Aziji, prema podacima analitičke tvrtke Kpler.

Iran, koji je također pod američkim sankcijama, po nekim je procjenama povećao izvoz nafte na najviše razine u posljednje tri godine, a Kina mu je najveći kupac.

Glavna ruska izvozna mješavina sirove nafte Urals, koja se prije invazije na Ukrajinu prodavala u Europi po cijeni nižoj za nekoliko dolara od cijene referentne marke Brent, prodaje se sada u Aziji po 24 dolara nižoj cijeni, prema podacima Refinitiv Eikona.

Neki industrijski izvori, koji žele ostati neimenovani, kažu pak da je razlika ipak nešto manja i da Urals jeftiniji za 10 do 15 dolara po barelu.

Čak i ako je ruska nafta jeftinija za nekih 15 dolara po barelu, rafinerija u Indiji koja prerađuje 200.000 barela dnevno trošit će na nabavu tri milijuna dolara dnevno manje od europske konkurencije. Tokom godine iznos će premašiti milijardu dolara.

Indijski ministar nafte Hardeep Singh Puri rekao je početkom veljače da će nastaviti kupovati naftu iz Rusije ako cijene "i dalje budu dobre".

Borba za cijene

Azijski ′dodatak′ datira iz 1980-ih godina kada su zemlje-proizvođači nafte počele objavljivati cijene bazirane na referentnim cijenama na terminskim tržištima koje su katkada bile više za kupce u Aziji, budući da su više ovisili o uvozu pa je njihov utjecaj na cijenu bio minimalan.

Azijski kupci pokušali su smanjiti razliku već i prije zapadnih sankcija na rusku i iransku naftu, ulažući u rafinerijske kapacitete kako bi potaknuli potražnju i poboljšali pregovaračku poziciju u utvrđivanju cijena.

Saudijska Arabija i drugi vodeći izvoznici nafte aktualne su promjene reflektirali u znatno nižim službenim prodajnim cijenama, koje iskazuju razliku u odnosu na regionalne referentne vrijednosti.

Od studenog Saudijska Arabija smanjila je razliku za marku Arab Light koja se prodaje u Aziji za 3,35 dolara po barelu. Razlika u cijeni za kupce u Europi nafte Ras Tanura povećana je pak u istom razdoblju za 10 centa po barelu.

Prodajnu cijenu za azijske kupce smanjili su od studenog i Irak i Kuvajt. Irak objavljuje cijene za Europu koje su također podignute na kraju prošle godine.

"Iran a sada i Rusija sve se više nadmeću cijenama pa ih moraju prilagoditi i drugi proizvođači s Bliskog istoka. Rezultat su relativno više prodajne cijene za Europu", objasnio je Hansen,.

Europa gubi rusku sirovu naftu pa mora nabavljati barele iz udaljenijih krajeva i "u teoriji, cijene na Bliskom istoku postaju nepovoljnije za Europljane", zaključio je analitičar za robna tržišta u Saxo Banku.