Kanada, čini se, postaje obećana zemlja za mlade i obrazovane Hrvate. Višegodišnja potraga za poslom i crne statistike o nezaposlenosti ne pružaju baš neku perspektivu pa mnogi spas vide u odlasku u inozemstvo.

"Kanada mladima nudi brojne mogućnosti, od sezonskih poslova do rada u struci. Svi pronalaze posao gotovo odmah po dolasku, a neki još iz Hrvatske", navodi Ivana Tihi, iz tvrtke BHV Education, koja s partnerskom agencijom SWAP iz Toronta posreduje pri odlasku u Kanadu.

Riječ je o programu mobilnosti mladih pa svoju kanadsku priču o uspjehu mogu pokušati ostvariti svi u dobi od 18 do 35 godina s hrvatskom putovnicom, potvrdom o nekažnjavanju te osnovnim znanjem engleskog ili francuskog jezika.

Iako kvalifikacije nisu bitne, na put većinom odlaze visokoobrazovani svih struka, od ekonomista, inženjera, informatičkih stručnjaka, novinara do učitelja.

Popularni Hrvati

Motiv za odlazak nekima je i usavršavanje jezika, stjecanje novih iskustava, a nitko se, čini se, ne može potužiti na zaradu. Kako navodi Ivana Tihi, uz minimalnu plaću mjesečno se može zaraditi 2000 dolara, a nakon što se odbiju troškovi hrane i smještaja, "sa strane" se može staviti 1000 dolara, što za godinu dana dovodi do sasvim pristojne svote od 12.000 dolara.

Program, naime, traje godinu dana, a može se produžiti za još godinu dana. Tu je mogućnost iskoristilo gotovo svih 300 "putnika" koji su mogućnost odlaska dobili u 2011. godini. BHV Education ima kvotu od upravo toliko kandidata, a za ovu godinu sva su mjesta popunjena već u veljači.

"Teško je procijeniti koji se poslovi najviše traže, no primijetili smo da se najlakše zapošljavaju kompjutorski stručnjaci i oni s diplomom naftnog rudarstva. Iako program traje samo dvije godine, već smo imali slučajeva da kanadski poslodavci traže isključivo hrvatske zaposlenike jer su imali vrlo dobra iskustva", navodi Ivana Tihi.

Svima je, kaže, prvi izbor naći posao u struci, ali u početku većina njih radi pomoćne poslove, a daljnji put ovisi o njima samima, koliko su snalažljivi, koliko se iskažu na nekom radnom mjestu i kakvo im je poznavanje stranog jezika.

Onima koji se odluče za rad u Torontu ili Vancouveru partnerska agencija po dolasku organizira grupno savjetovanje i profesionalnu orijentaciju s detaljnim uputama kako se snaći u gradu, gdje pronaći smještaj i koji se sve poslovi traže.

Plus za manje gradove

U manjim je gradovima još lakše pronaći posao, navodi Ivana Tihi, jer je manja konkurencija, no tamo se moraju sami snaći pa od agencije dobivaju detaljne upute, a na raspolaganju im je i besplatni info telefon.

U manjim je gradovima i zarada veća, zakonski minimalac iznosi od 10 do 12 dolara po satu, a u Vancouveru je minimalac 9,90 dolara po satu.

No mnogi pronalaze poslove u kojima zarađuju i više od minimalca, objašnjava Ivana Tihi, te navodi da se već za primjerice administrativne poslove može zaraditi 15-ak dolara po satu.

Na troškove života jako utječe izbor mjesta stanovanja jer su stanovi najskuplji, ali povoljno rješenje može biti unajmljivanje sobe u kući s mogućnošću korištenja kuhinje. Većina u početku boravi u hostelu, a kad pronađu posao odlučuju gdje će živjeti.