Krajem rujna ove godine vodstvo danske pomorske kompanije AP Moller-Maersk radovalo se kreditu iz dvadeset banaka od gotovo 7 milijardi dolara za reprogramiranje duga od 6,5 milijardi dolara koji kod 28 banaka dolazi na naplatu 2012. Da bi se odobrio tako velik kredit jednoj kompaniji potrebno je steći povjerenje banaka. Riječ je o jednoj od najvećih pomorskih kompaniji koja posluje u 130 država i ima 115.000 zaposlenih, ulaže u naftnu industriju širom svijeta i bavi se raznim drugim djelatnostima. Kompaniju je s ocem osnovao 1904. Arnold Peter Moller, a od 1965. vodio je Arnoldov sin Maersk Mc-Kinney Moller sve do 2003. godine kada je preuzima novi direktor. Od 2007. na čelu kompanije je tek četvrti direktor u više od stoljeća staroj kompaniji. Za neke banke ovi podaci bi bili dovoljni za odobravanje kredita, no neke druge ipak traže više podataka o poslovanju kompanije.

Iz Carlsberga u Maersk
Za uspješnost poslovanja Maerska pobrinula se sadašnja uprava na čelu sa glavnim direktorom Nils Andersenom. On je inače bez iskustva u pomorstvu i pomorskom poslovanju, a došao je s mjesta direktora pivovare Carlsberg. Da se tako nešto kod nas dogodilo ne bi bilo ništa čudno jer kod nas politika određuje menadžere, pogotovo one u velikim poduzećima koji kasnije financiraju stranke i potrebe političara. Gospodinu Andersen magistar je ekonomije i sve upućuje na to da je riječ o odlučnoj osobi koja nepokolebljivo izvršava povjereni zadatak, ne birajući sredstva, što je karakteristika poslovanja u globaliziranom svijetu. Neki mu zbog toga pripisuju zasluge što je u prvoj polovici ove godine kontejnerski dio kompanije Maersk ostvario dobit od 1,2 milijardi dolara. No, ima i onih koji smatraju da na to nije utjecao on već stanje na tržištu. Naime, godine 2005. kontejnerski dio kompanije Maersk je ostvario dobit od 1,3 milijarde dolara, 2006. kompanija je poslovala sa 570 milijuna dolara gubitka, godine 2007., kad je on došao na čelo kompanije, zarada je iznosila oko 100 milijuna dolara, 2008. oko 200 milijuna, a 2009. kad je već imao sve konce u svojim rukama gubitak kontejnerskog dijela kompanije Maersk prešao je dvije milijarde dolara.Sadašnji čelnik Maerska je u pomorskim krugovima postao poznat kad se odlučio za bizarnu štednju, pa su tako na brodovima pod njegovom kontrolom pomorci ostali bez ubrusa na stolovima za objedom, a kompanija je uštedjela, zamislite, 140 dolara po brodu, tj. ukupno oko 70.000 dolara. Njega će svakako upamtiti oko 4500 zaposlenika koji su izgubili posao i brojni pomorci iz razvijenih država koji su zamijenjeni niže plaćenim pomorcima iz uglavnom zemalja trećeg svijeta, a sve zbog smanjenja troškova poslovanja kompanije.

Skupe vozarine
No, stvarna ušteda krije se u troškovima goriva za pogon brodskih strojeva. Smanjenom brzinom kontejnerski brod od 14.500 teu-a (1 teu jednako 20 stopa ili 6,1 metar dužine kontejnera) godišnje uštedi 55 milijuna dolara na gorivu, tj. 10 takvih brodova donese godišnju uštedu od pola milijarde dolara. U tom slučaju poremećeni red vožnje na nekoj liniji nadoknadi se povećanim brojem brodova. I vozarina svakako utječe na profitabilnost kompanije. Za kontejner od 40 stopa vozarina između Hong Konga i Los Angelesa iznosila je u kolovozu 2800 dolara, a u rujnu 2500. To je još uvijek gotovo 70% više nego prije godinu dana. Na relaciji Azija-Europa vozarine su u istom razdoblju pale sa 3600 na 3200 dolara po kontejneru od 40 stopa. Samo 5000 tih kontejnera u jednom prekooceanskom putovanju može donijeti uštedu ili pak gubitak od nekoliko milijuna dolara u samo mjesec dana. Za funkcioniranje nekog sustava potrebni su stručnjaci čijom zaslugom taj sustav funkcionira. Upravljači sustavom (menadžeri ili političari) moraju biti dokazani stručnjaci u području svog djelovanja jer je to jamstvo da će u uvjetima sustava kojega ne poznaju ili ne poznaju dovoljno znati donositi dobre odluke. To nam potvrđuje i ovaj primjer izvršnog direktora kompanije Maersk, koji je iz svijeta proizvodnje piva prešao u svijet globaliziranog pomorstva.