Kako žive domaći umirovljenici? Da se ne kupaju u luksuzu prilično je jasno, no jesu li umjereno ili poprilično siromašni, o tome se već da debatirati. Ovisno o zainteresiranoj strani, brojke se često lupaju iz rukava. Sindikati smatraju da ih je siromašno 50 do 60 posto, a pita li se stranka umirovljenika, njihovi članovi i dio društva u čije ime govore - ističu brojku od stravičnih 80 posto siromašnih građana treće dobi.

Hladna državna statistika utjelovljena u stastističkom zavodu proglasila je čak četvrtinu penzionera siromašnima, dok je nešto šira analiza Ivice Urbana s Instituta za javne financije pokazala da su državne brojke ipak preoptimistične te da oko trećine umirovljenika živi ispod granice siromaštva. O toj bi se granici i raznim životnim košaricama dalo raspravljati. Je li 2372 kune mjesečnog prihoda granica siromaštva, a sa 2380 kuna prihoda osoba nije siromašna?! Arbitrarno postavljena crvena crta siromaštva koju podižući ili spuštajući zainteresirane strane ističu i tako produciraju postotke ne pokazuje socijalnu isključenost naših umirovljenika. Dok, primjerice, jedan solidan dio Amerikanaca s danom umirovljenja planira krstarenje oko svijeta ili gleda preseljenje na Floridu, većina domaćih umirovljenika zbraja za osnovne životne potrebe. Odlazak u kazalište ili restoran? Putovanje jednom godišnje? Za naše umirovljenike bliže je znanstvenoj fantastici. Zato posebice strašno zvuči brojka od 54 posto mirovinski nepismenih građana srednje dobi. Više od polovica današnjih radnika ne zna ništa (ili zna nedovoljno) o funkcioniranju mirovinskog sustava, potrebi dodatne štednje za mirovinu, različitih tipova životnog, dobrovoljnog mirovinskog i inog osiguranja i štednje. Unatoč deset godina postojanja trostupnog sustava, nebrojenih novinskih naslova o preniskim mirovinama za dostojan život - polovica građana i dalje živi u uvjerenju da će ih država uzdržavati jednom kad odu u mirovinu. Premda jedna od mnogih iznesenih crtica iz višemjesečnih "Analiza mirovinskog sustava" Banke i IJF-a, to je jedna od ključnih poruka istraživanja. Problem današnjih umirovljenika je prisutan i dovoljno poražavajući sam za sebe, no u skoroj budućnosti umirovljenicima može biti samo gore. Uz porazne demografske i gospodarske trendove, današnji radnici - sutrašnji penzioneri - ne znaju dovoljno i ne poduzimaju ništa da promijene realnu besparicu koja ih očekuje. To je dubok društveni problem koji bi trebao zabrinuti i pokrenuti vladajuće, opoziciju, ali i cijelu financijsku industriju. U svjetlu tih brojki financijaši bi stoga mogli razmisliti o jačem marketinškom angažmanu kojim bi pokazali procijenjenu visinu mirovine za 35 godina? Statistički hladnokrvno?!