Nakon dolaska na vlast prošle godine britanska konzervativno-liberalna koalicija krenula je s radikalnim rezovima kako bi smanjila proračunski deficit i javni dug.

Veliku Britaniju financijska je kriza teško pogodila, a kako bi spriječila kolaps gospodarstva bivša vlada premijera Gordona Browna sanirala je banke te smanjivala poreze da potakne potrošnju što je rezultiralo rastom proračunskog deficita i javnog duga.

Protekli izbori su se dobrim djelom vrtjeli oko dovođenja javne potrošnje u red. Laburisti tada aktualnog premijera Browna predlagali su smanjenje proračunskog deficita za 50% tijekom četiri godine, dakle u jednom mandatu, dok su konzervativci Jamesa Camerona namjeravali u istom razdoblju eliminirati deficit. Konzervativci su odnijeli pobjedu, iako su bili prisiljeni koalirati s liberalnim demokratima.

S dolaskom na vlast pokazali su kako svoj plan namjeravaju provesti u djelo. Rezovi su, uz ostalo, pogodili obrazovanje što je dovelo do velikih prosvjeda studenata. Osim toga, po prvi put u povijesti dva najuglednija britanska sveučilišta, Oxford i Cambridge, proglasila su nepovjerenje u ministra obrazovanja Davida Willettsa i vladinu politiku visokog obrazovanja.

Doprinos smanjenju državne potrošnje treba dati i javni sektor, od kojeg se očekuje smanjenje zaposlenosti. Prošle godine je u javnom sektoru bez posla ostalo 143.000 ljudi, a tome treba dodati i 27.000 otkaza u prvom kvartalu 2011. Prema procjenama Ureda za proračunsku odgovornost, do 2016. javni sektor bi se trebao srezati za 610.000 zaposlenih.

Masovni štrajk

Vladine mjere uštede izazvale su nezadovoljstvo sindikata koji su za četvrtak najavili masovni štrajk zaposlenika javnog sektora. U štrajku će sudjelovati četiri sindikata s oko 750 tisuća članova. Sindikati tvrde kako su zamrzavanje plaća u javnom sektoru i visoka inflacija doveli do pada životnog standarda, a zbog najavljenih mjera fiskalne konsolidacije 300.000 ljudi zaposlenih u javnom sektoru izgubit će posao.

Britanska vlada se pokazala beskompromisnom u borbi protiv deficita u čemu je podupire MMF, ali mnogi ugledni ekonomisti upozoravaju da izrazito restriktivna fiskalna politika nije rješenje za definitivni oporavak. Takvo stajalište zastupa i prošlogodišnji dobitnik Nobelove nagrade Christopher Pissarides te Paul Krugman, također nobelovac i kolumnist New York Timesa.

Bajkovita ekonomska logika

Pissarides, britanski ekonomist ciparskog podrijetla, kritizirao je ministra financija Georga Osbourna tvrdeći da je program proračunskih rezova prebrz te da je bolje pričekati s rezovima dok britanski oporavak ne stane na čvrsto tlo.

Krugman, pak, u svojoj kolumni u New York Timesu, ekonomsku logiku britanskih konzervativaca, koju dijele i američki republikanci, uspoređuje s bajkom. Naime, oni smatraju da veliki proračunski deficiti stvaraju nesigurnost i nepovjerenje investitora. Iako ne poriču da će rezanje državne potrošnje utjecati na nezaposlenost, a time i potrošnju i BDP, vjeruju da će veće povjerenje investitora nekako riješiti sve te probleme.

Britansko gospodarstvo je potonulo 0,5% u zadnjem tromjesečju 2010., a Ured za proračunsku odgovornost smanjio je procjenu za ovu godinu s 2,1% na 1,7% i očekivani rast za 2012. s 2,6% na 2,5%. Čak je i MMF, u istom izvješću u kojem je pružio potporu politici britanske vlade , smanjio očekivanja rasta BDP-a za ovu godinu s 2% na 1,5%.

Javni dug u svibnju je iznosio 17,4 milijardi funti, što je 5 posto manje nego prije godinu dana, ali je u prvih pet mjeseci veći nego prošle godine. Vladin je plan smanjiti javni dug za 15% do kraja godine.

MMF i dalje podupire britansku politiku drastičnog rezanja državne potrošnje i zagovara britanski put kao jedini način da se riješi dužnička kriza u zemljama europske periferije.

Nitko ne sumnja u predanost britanskih konzervativaca ciljevima koje su zacrtali prije dolaska na vlast. Neće trebati još puno vremena da se vidi je li to bio dobar put.