Tek nakon gašenja javnosti jedne od najomraženijih institucija u tranzicijskoj Hrvatskoj, Fonda za privatizaciju, doživjeli smo da će pred Sabor doći izvješće Nadzornog odbora te institucije, prvo od 1998. godine.

Štoviše, riječ je i o prvom Nadzornom odboru u HFP-u koji je u tom vremenu zaživio, premda ograničeno, jer je konstituiran tek jedanaest mjeseci prije gašenja Fonda. Nedovoljno da se uspostavi kvalitetan i nužan nadzor nad zakonitošću i transparentnošću rada te institucije, ekonomskoj utemeljnosti i racionalnosti odluka koje su u Fondu donošene, a, kako se može jasno razabrati i iz samoga izvješća, nedovoljno i za kontrolu nad upotrebom materijalnih i financijskih sredstava. Hrvatski sabor imenovao je NO 30. travnja prošle godine, a do gašenja 31. ožujka ove godine održali su tri sjednice. Odborom inače predsjedaju Goran Marić, zastupnik iz redova vladajuće opcije, i Slavko Linić iz redova oporbe. Tim više je zanimljivo, gotovo nevjerojatno, da su o svim pitanjima analiziranim u izvješću zauzimali jednaka stajališta. Izvješće, naravno, nije obuhvatilo svaku tvrtku i svaki problem koji se pojavio tijekom njihova mandata ili tijekom postojanja HFP-a. No otkriva se koliko je iza zatvorenih vrata pozajmica tvrtkama iz portfelja otišlo, pretežito bez povrata. Privremeno se tim injekcijama rješavalo socijalne i političke tenzije, no stvarni problem se ostavljao za neka druga vremena. Stoga je i u portfelju ostao velik dio polumrtvaca, o čemu govore i simbolične stavke o prihodima s osnova dividendi tvrtki iz vlasništva Fonda, koji je sve skromniji kako su se povećavale kreditne intervencije Fonda. Očekujući skoru raspravu o izvješću u saborskim klupama, koja će biti i svojevrsno podvlačenje crte pod osamnaestogodišnju povijest HFP-a, namjera je Nadzornog odbora očito bila ne samo predočiti što je u funkcioniranju tako važne institucije propušteno nego i otvoriti političku diskusiju o tome što s HFP-om konačno mora otići u povijest. Pri tome se izrijekom ne sugerira gdje se to sve pogriješilo i što treba poduzeti. No dubljim čitanjem, između redaka, upućeni će jasno iščitati i njihovu glavnu poruku - treba potpuno promijeniti pristup upravljanju državnom imovinom.