rije samo pet mjeseci Zagrebačka je banka na redovnoj Glavnoj skupštini, kao i prethodnih godina, donijela odluku o zadržavanju dobiti iz prošle godine. To je u konkretnom slučaju značilo zadržavanje nešto više od 1,2 milijarde kuna.

Međutim, vlasnici su se predomislili i sad su za kraj listopada najavili izvanrednu skupštinu s odlukom da se praktički cijela lanjska dobit isplati kroz dividendu. UniCredit s 84 posto redovnih dionica banke time će povući nešto više od milijardu kuna, a nešto više od 140 milijuna otići će u Njemačku, Allianzu (s 11,7 posto dionica). Uz trenutnu stopu adekvatnosti kapitala od 20 posto (naspram regulatornog zahtjeva od 12 posto) legitimno je od vlasnika Zagrebačke banke da višak kapitala odluči preraspodijeliti unutar grupe, naročito s obzirom na produženu recesiju i slabu potražnju za kreditima. Uostalom, u Zabi se tijekom niza godina akumuliralo oko devet milijardi kuna zadržane dobiti. I većina vlasnika drugih velikih banaka u Hrvatskoj ove je godine isplaćivala (veći ili manji) dio dobiti. Privredna je nakon razdoblja apstinencije vlasnika isplatila trećinu dobiti ili oko 323 milijuna kuna, od čega je glavnina završila kod Intese Sanpaola te EBRD-a. Sličan je slučaj i s nekoliko austrijskih banaka. Od vodeće šestorke samo se SG Splitska banka i ove godine potpuno suzdržala od dividende, i to zbog ambicije da ojača tržišni udjel.Zaokret u dividendnoj politici u uvjetima značajna viška kapitala s aspekta upravljanja bilancama financijskih grupa koje u mnogim zemljama posluju sa znatno nižom adekvatnošću kapitala nije nelogičan potez. Ni ovdašnji regulator zbog toga ne treba brinuti u pogledu likvidnosti i stabilnosti. Imajući u vidu trenutnu potražnju, povlačenje dijela kumuliranih zadržanih zarada ne bi trebalo biti ograničavajuće ni za dinamiku kreditne aktivnosti. Međutim, takvi potezi sigurno su zabrinjavajući u dijelu u kojemu odražavaju ekonomska očekivanja te procjene oporavka ekonomije i konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Oni govore i da se u dogledno vrijeme ne očekuje dovoljno perspektivnih i profitabilnih projekata ili barem da u ovom trenutku negdje drugdje taj novac mogu bolje staviti u funkciju. Bilo uz isti povrat a s manje rizika, ili uz isti rizik i veći povrat. A to se onda može iščitavati i kao kritika nedavnog rebalansa proračuna i ukupne ekonomske politike. Isto vrijedi i za najave stranih vlasnika kompanija koji su ovih dana obznanili namjere smanjenja temeljnog kapitala.