Dogovor između Zapada i Irana se razvlači. No, predstavnici raznih poduzeća i velikih kompanija već su u stanju pripravnosti. Ukoliko se sankcije ukinu, stručnjaci predviđaju utrku između Europe i SAD-a.

Poslovanje onako kako bi trebalo biti, leži još u dalekoj budućnosti. No, ono što je taj poslovni svijet čuo od maeričkog predsjednika Obame, zvučalo je sasvim dobro."Mogli bismo Iranu malo ublažiti sankcije", rekao je Obama no istodobno i dodao kako bi glavni dio sankcija ostao na snazi toliko dugo dok ne bude postajala sigurnost da se Iran pridržava pravila igre. „Možemo pokušati a za to vrijeme ne moramo još ukidati sankcije", naglasio je Barack Obama.

No, upravo to bi zapravo trebalo biti neophodno. Najveća opasnost je ta da sankcije Zapada budu presporo ukidane. Tako bi Iranci stekli dojam da Zapad ne ispunjava svoja obećanja. A to bi moglo prouzročiti neuspjeh pregovora", rekao je direktor neovisnog Nacionalnog iransko-američkog savjeta u Washingtonu, Trita Parsi, koji zastupa interese Iranaca u SAD-u.

Također, poslovni ljudi na obje strane su takoreći već na nogama. „Iranci već pustili „pipke" u američku poslovnu zajednicu. Nadam se da će i američka poslovna zajednica pozitivno ocijeniti ovu uvertiru, te da će i Washington ukinuti sankcije kako bi posao mogao početi", kaže Aleks Vatanka, stručnjak sa Instituta za Bliski istok u Washingtonu.

Naftni giganti na nogama

I šefovi američkih naftnih giganata su, kako javljaju američki mediji, već spremni. Mediji javljaju i da su se oni sastali sa ministrom za naftu Irana, Bijanom Zanganehom tijekom Glavne skupštine UN-a u New Yorku. A američke naftne kompanije ne žele proizvodnju nafte u Iranu prepustiti europskim koncernima Shellu i Totalu. Zanganeh procjenjuje da bi se ublažavanjem sankcija Iranu godišnje samo od nafte u budžet slilo 55 milijardi dolara.

Stručnjak Vataka smatra da iransko tržište nije zanimljivo samo zbog nafte i plina te dodaje kako bi novac mogao donijeti i poslovanje u zrakoplovnoj industriji i u telekomunikacijama, automobilskoj industriji. Primjerice, General Motors je u tom smislu već zauzeo startnu poziciju. Francuski list "Figaro" je pisao kako bi ovaj proizvođač automobila iz Detroita želio surađivati s iranskim koncernom Kodrom. A to bi iz igre izbacilo francuski Renault. Vatanaka smatra da iranska logika ide na ruku američkim kompanijama.

"Velike firme iz Njemačke. Francuske, Velike Britanije, Italije su uvijek jednom nogom bile u Iranu. No, ja mislim da je je prioritet Teheranu da što više firmi iz SAD-a, dovede ponovno u Iran. Jer, kompanije koje su tamo poslovale prije Islamske revolucije 1979. su bile prilično visoko pozicionirane. A nada se polaže u to da firme koje budu zarađivale novac u Iranu mogle biti jedna vrsta ravnoteže među lobijima u Washingtonu koji su prilično antiiranski rapsoloženi", kaže ovaj stručnjak za Iran u Insitutu za Bliski istok u Washingtonu.

No, utrka nije počela samo zbog automobila. Sa skoro 80 milijuna stanovnika, Iran je najveće potrošačko tržište na Bliskom istoku. A u tom slučaju, se već u startnoj poziciji nalaze kako Europljani tako i Amerikanci kako bi sebi osigurali dio „kolača" čija se vrijednost procjenjuje na milijarde. Jedino što se još treba dogoditi, je da se ukinu sankcije.