Tečaj eura prema američkom dolaru posljednjih dana sve je više pod utjecajem sve izraženijeg usporavanja i slabosti europske ekonomike. Za američku ekonomiju duže se vrijeme zna da joj ne cvjetaju ruže, ali posljednji objavljeni europski indiktori za mnoge su bili iznenađenje, i to prije svega negativno. Teško je poljuljana vjera u to da bi Europa mogla izbjegnuti negativne posljedice ekonomske situacije u Sjedinjenim Američkim Državama. Time je zapravo iniciran trend jačanja dolara koji traje u posljednjih mjesec-dva. Na tržištima se u sumornom raspoloženju očekuje da će iz Europe dolaziti još više loših ekonomskih vijesti.

Dolar bolji od eura
Poslije dužeg vremena konačno se investitorima češće preporučuje investirati u dolare, a ne u euro. Ukratko, kupiti dolar sada je još jeftino, to jest dok je još jeftin, a poslije ga prodati skuplje. Do početka ljeta za novine je, međutim, dolar bio samo “padajući“ s gotovo izvjesnom perspektivom da će prerasti ulogu svjetske valute broj jedan. Još u lipnju objavljivane su informacije o tome, na primjer, da Iran prelazi na obračun prilikom prodaje nafte u eurima i da o tome razmišljaju i naftni šeici iz Perzijskog zaljeva. No takva razmišljanja su se redovno pojavljivala uvijek kada bi dolar padao neko duže razdoblje. A to se može zorno vidjeti kada se pogleda na dugoročnija kretanja tečaja dolara. Odmah se otkriva da ciklična kretanja dolara nisu nikakva novìna, prije bi se reklo da su pravilo. Naime, krajem sedamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća dolar je imao dosta duga razdoblja slabosti pa se ipak oporavio. Mnogo mu se više u Europi pamte padovi, možda zbog toga što je posljednji pad bio najdublji. Najčešće je bio na tečaju od dvije njemačke marke, to jest prevedeno na aktualne relacije oko jednog eura kao što su vjerojatno i htjeli kreatori monetarnog poretka. Ali malo se tko sjeća da u vrijeme američkog predsjednika Ronalda Reagana, tj. u zlatnom dobu monetarizma i neoliberalizma, 1984. godine dolar vrijedio i više od četiri njemačke marke (u doba kada su kamate bile još nevjerojatnijih 25 posto).


Oscilacije tečaja
Od 1973. godine, kada je i formalno okončano važenje Bretton-Woodskog sustava tečajeva i tzv. zlatnog standarda, dolar je bilježio velike oscilacije u odnosu na ostale valute. U posljednja dva desetljeća te oscilacije su ukupno trajale oko 14 godina – sedam godina na gore, sedam na dolje. Od 2001. kada je dolar prema euru bio na vrhuncu do sredine ove godine američka valuta je izgubila ukupno oko 50 posto svoje vrijednosti. To je upravo tih sedam godina slabljenja dolara. Ali samo u posljednjih mjesec dana dolar je ojačao, bolje rečeno, oporavio se za oko 10 posto. Znači li to da su godine slabog dolara za nama? Teško je to ipak reći. Sigurno znamo da valute ne mogu dugoročno znatno odstupati od pariteta kupovne moći. Taj paritet naznačuje gdje bi taj tečaj trebao biti da bi potrošačka košarica u Sjedinjenim Američkim Državama stajala kao i drugim zemljama. Prema najčešćim procjenama, paritet kupovne snage između eura i dolara je 1,27 (to jest za euro možete kupiti isto ono što za 1,27 dolara).