Još jedan četvrtak i tjedna sjednica Uprave Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga prošli su bez očitovanja regulatora o Molovoj ponudi za preuzimanje dionica Ine. Zahtjevi Hanfe za dopunama dokumentacije očito nisu bili tek puka formalnost i nomotehnika.

Premda odugovlačenje očitovanja regulatora prati i uobičajeni folklor bizarnih konstrukcija poput tvrdnji o razočaravajućoj Molovoj cijeni i pokušaju da Vlada u razgovorima s Mađarima malo digne ljestvicu, neslužbeno saznajemo da su ključna pitanja u vezi s kojima su tražena pojašnjenja ponajprije vezana uz ugovor između Vlade i Mola iz 2003. godine.

Investicijska javnost tako se još malo mora miriti s neizvjesnošću Molove ponudbene cijene, a u međuvremenu joj preostaju i tumačenja ovotjednog istupa premijera Sanadera vezano uz priču o Ini i Molu. Nakon ljetnog odmora predsjednik Vlade je opciju zamjene dionica s Molom predstavio (još) izglednijom od prodaje, čime je samo dodatno povećao izglednost takva scenarija. No hoće li doista pregovori okončati baš zamjenom određenog paketa dionica Ine za određen vlasnički postotak u Molu?

Prema izvorima Poslovnog dnevnika, to i nije baš jedini smjer pregovora i trenutno je, navodno, u pregovaračkom fokusu (i) ponešto drukčiji swap. Naime, u krugovima bliskim tom procesu tvrdi se da Vlada propituje mogućnost da Molu prepusti paket dionica Ine, a da zauzvrat iz Ine izvuče plinski biznis, čiju imovinu čine plinska polja i bušotine te veliko plinsko skladište (Okoli). Izvlačenje plinskih kapaciteta iz Ine nije samo po sebi nov koncept u okvira modela koji su se u Vladi razrađivali. Još prošle godine govorilo se daje Vlada pokušala s Molom o tome pregovarati (i to prije prodaje državnog udjela), no tada se Mol, navodno, nije pokazao prijemčljivim za tu ideju.