Allianz je objavio drugo izdanje svojeg Izvješća o globalnim mirovinama u kojem je analizirano 75 mirovinskih sustava diljem svijeta služeći se vlastitim Allianzovim indeksom mirovina (API). Indeks se sastoji od tri stupa: Analiza osnovnih demografskih i fiskalnih uvjeta kao i određivanje održivosti (primjerice, razdoblja financiranja i doprinosa) te prikladnosti (primjerice, stupnja difuzije i razine mirovina) mirovinskog sustava. Razmatra se ukupno 40 parametara, s vrijednostima od 1 (vrlo dobro) do 7 (jako loše). U ponderiranom zbroju svih parametara ocjena dotičnog sustava stapa se u ukupnu ocjenu.

Ubrzani trend starenja društva se nastavlja

Pandemija bolesti COVID-19 dovela je do smanjenja očekivane životne dobi u mnogim državama; u nekima je pak registriran (blagi) baby boom. Međutim, ovo je samo kratkoročni prekid ubrzanog trenda starenja društva, vidljivoga u globalnom omjeru ovisnosti o starijoj dobi: očekuje se da će se do 2050. popeti s današnjih 15,1 % na 26,3 %; u 2019. predviđalo se povećanje na „samo" 25,3 %.

„Najnoviji podaci iz Kine, Koreje ili Italije, primjerice, upućuju na ubrzanje demografskih promjena", izjavila je Michaela Grimm, suautorica izvješća. „Konkretno, natalitet se razvija čak i gore nego što se pretpostavljalo unatoč svim naporima obiteljskih politika. No nema koristi od jadikovanja, moramo se suočiti s činjenicama: međugeneracijski ugovor postao je osjetljiv. Posebno su mlađe generacije Y i Z pozvane da same osiguraju (još) veću skrb za starost. Nažalost, činjenica je da oni moraju raditi dulje, ali i štedjeti više i na usmjereniji način."

U mnogim zemljama reforme su neophodne

Neponderiran ukupan rezultat za sve mirovinske studije uključene u izvješću iznosi 3,6, što je zadovoljavajući rezultat. U usporedbi s posljednjim izvješćem Allianza iz 2020. godine, to je tek malo poboljšanje jer se nakon pandemije, rata i energetske krize fiskalni prostor većine zemalja dodatno suzio. Potreba za mirovinskim reformama nije sporna, ali snažnu retoriku rijetko kada prati snažno djelovanje. Samo je par zemalja, poput Francuske ili Kine, uspjelo znatno poboljšati svoj rezultat reformama. Francuska je primjer političke dvojbe takvih reformi jer one okreću uobičajenu političku ekonomiju naglavačke: Umjesto da danas dijele povlastice u zamjenu za kasnije namete, oni zahtijevaju namete danas kako bi izbjegli kasnije rezove.

Nekoliko mirovinskih sustava koji danas dobro funkcioniraju - osobito Danska, Nizozemska i Švedska, s ukupnom ocjenom znatno ispod 3 (vidi tablicu) - dijele jednu zajedničku stavku: odredili su smjer održivosti vrlo rano, na vrijeme kad je demografska nestabilnost postala očigledna. Oni stoga mogu poslužiti kao model za mnoge zemlje u razvoju, koje i dalje imaju priliku stabilizirati svoje mirovinske sustave. U mnogim drugim zemljama, međutim, teško da će to biti moguće bez radikalnih reformi.

Novo promišljanje rada i obrazovanja

Uz tehničke detalje, kao što su razine doprinosa i razdoblje, postoji ključna prilagodba za održive i primjerene mirovinske sustave, a to je društvena vrijednost rada. „Automatizacija, digitalizacija i umjetna inteligencija omogućuju univerzalnu dostupnost obrazovanja, a time i nove koncepte rada. Razrješenje krute dihotomije između zaposlenja i mirovine trenutačno postoji samo za nekolicinu privilegiranih. Mirovinski sustav budućnosti počinje ponovnim promišljanjem svijeta obrazovanja i rada za sve", rekao je Ludovic Subran, glavni ekonomist u Allianzu.

Hrvatski mirovinski sustav zahtjeva reforme

S ukupnom ocjenom 3,7 hrvatski mirovinski sustav nalazi se u donjoj polovici. Slaba je utjeha da većina drugih zemalja u regiji ima vrlo slične rezultate; samo su baltičke države i Bugarska nešto bolje. Demografska prognoza sustava je i dalje pesimistična: omjer ovisnosti u starijoj dobi trebao bi porasti na 54,5 % do 2050., što je jedan od najviših omjera u regiji.

Zbog toga su potrebne daljnje reforme. Za održivi mirovinski sustav potrebno je uzeti u obzir više stope doprinosa, ali i potencijalno produljenje radnog vijeka osiguranika. S obzirom na snažan drugi stup, mjere bi mogle biti usmjerene na treći stup (privatna štednja) i bolje mogućnosti zapošljavanja za starije zaposlenike.