O tome su u Studiju 4 govorili Goran Aleksić iz udruge Franak i odvjetnik udruge Srđan Kalebota.

Pitanje na koje mnogi žele znati odgovor je: Hoće li za 90 dana postati nedvosmisleno jasno na što imaju pravo korisnici kredita u švicarskim francima?

- Za 90 dana Vrhovni sud će odlučiti o tome jesu li ništetni aneksi kojima je konvertiran kredit CHF u euro kredit. Ako ta odluka bude negativna, samo će dodatno zbuniti suce u Republici Hrvatskoj. To pitanje je irelevantno, to pitanje nije trebalo biti postavljeno, kazao je Aleksić.

Sud EU-a je već donio neke odluke

- Jer sud EU-a je već utvrdio dva bitna odgovora na pitanja. Prvi odgovor je jesu li CHF ugovori ništetni: prema sudu EU-a takvi ugovori su ništetni, a ako je ništetan ugovor, ništetan je i aneks i onda nema potrebe razmatrati aneks. A drugo pitanje na koje je odgovorio sud EU-a je da ako zakonodavac izvede intervenciju u ugovorni odnos i popravi neke stvari koje su bile loše, Nacionalni sud mora utvrditi je li time potpuno doveden potrošač u situaciju kao da je ugovorio kredit prema početnim uvjetima, znači bez valutne klauzule i bez nepoštene kamatne stope. A to se utvrđuje matematičkim vještačenjem, pojasnio je Aleksić.

- Vrhovni sud bi stoga samo trebao potvrditi odgovore i u Hrvatskoj na ta pitanja, a ne utvrđivati ništetnost aneksa što je potpuno irelevantno u cijelom slučaju, zaključuje Aleksić.

- Slažem se s gospodinom Aleksićem, rekao je Kalebota i dodao da smatra kako je ovo pitanje, u najmanju ruku rečeno, nespretno postavljeno. Jer ono je postavljeno samo u pogledu aneksa i nije dovoljno jasno. To uzrokuje već sada, u ovoj fazi, pravnu nesigurnost budući da je s jedne strane očito da neće svi suci prekidati postupke, a s druge strane sami potrošači odnosno njihovi opunomoćenici, odvjetnici ne znaju hoće li se u svojim predmetima uopće očitovati o ovome pitanju.

- Prema mojim informacijama, nastavlja Kalebota, velik broj mojih kolega uopće nije ni tužio ništetnost samog aneksa i sada se postavlja pitanje hoće li oni uopće smatrati da se ovo pitanje odnosi na njihove predmete što svakako nije trebala biti namjera ovog pitanja. Jer pitanje bi trebalo služiti tomu da se razriješi neko generalno, sporno pitanje i koje će dati mnogo više odgovora nego da postavi unaprijed pitanje.

- Uloga Vrhovnog suda trebala bi biti da ujednači sudsku praksu, ali nisam uvjeren da će se ovim pitanjem to biti razriješeno, zaključuje odvjetnik Kalebota.

Aleksić je s pomoću grafa dao slikovit primjer kredita koji je podignut 2007. godine.

- U tom trenutku to je bilo 70.000 franaka odnosno 310.000 kuna, kazao je. Crvena linija pokazuje kako se dug mijenjao u sljedećih 8 godina otplate do konverzije. Jasno se vidi da je dug cijelo vrijeme rastao. Znači, čovjek redovito otplaćuje kredit 8 godina, a dug mu stalno raste; u jednom trenutku je s 310.000 skočio na 400.000, da bi na dan konverzije taj dug bio 343.000 kuna.

- Sve što je čovjek preplatio ima pravo dobiti plus zatezne kamate: bilo da je riječ o euro, CHF ili kunskom kreditu. S tim da sada, zbog pitanja zastare ne možemo nikomu reći ′tuži′ jer ne znamo hoće li dobiti samo zadnjih pet godina ili će dobiti sve otpočetka što je preplatio, a o tome Vrhovni sud mora odlučiti u svojoj reviziji - jesmo li u zastari ili nismo, rekao je Aleksić.

Kalebota kaže da trenutačno ne možemo pretpostaviti što će Vrhovni sud u vezi s tim pitanjem odgovoriti.

- Ako bi se Vrhovni sud držao strogo postavljenog pitanja, on bi praktički trebao jedino odlučiti o tome je li dodatak, odnosno sporazum eventualno, koji su potrošači sklopili ništetan. A hoće li Vrhovni sud u tom pitanju onda odlučivati i o odšteti, odnosno što bi to konkretno značilo za potrošače, na što bi oni imali pravo, mi to nažalost ne znamo i to jest osnovni problem. Jer u ovoj situaciji bismo se trebali očitovati o nečemu, a ne znamo koliko će široko Vrhovni sud u svom odgovoru ići, kazao je odvjetnik Kalebota.