Otkako je zbog skokovitog rasta tečaja švicarske valute iskrsnuo problem (pre)visokih rata stambenih kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, iz Hrvatske narodne banke hladno poručuju da su oni uvijek upozoravali na rizičnost tih kredita. Građani ih, međutim, nisu htjeli poslušati, pa oni koji sada pate pod teretom nabujalih rata sami su tome krivi.

Dodatno su iz HNB-a poručivali kako oni nemaju nikakve instrumente za intervenciju ako švicarac podivlja (kao u slučaju kredita s valutnom kaluzulom u euru), pa su zato klijenti banaka sami na vjetrometini. Ispalo je tako da je HNB učinio sve u svojoj moći da zaštiti lakome građane od jeftinih ali rizičnih dugoročnih kredita, ali oni su svjesno odabrali baš tu opciju koja se na sve strane nudila na bankarskom tržištu pod egidom "jako povoljno". Je li baš tako, je li HNB baš tako nevin? Jesu li guverner i ekipa odradili svoj posao regulatora bankarskog tržišta kako je trebalo, pa se sada mogu praviti da ih nije briga kako će se građani snaći i vraćati te kredite? Čini se da ipak nisu. Tvrdi to vodeći čovjek Zagrebačke banke Franjo Luković. U intervjuu Jutarnjem listu ovako je opisao reakciju njegove banke na pojavu kredita u švicaracima: "Mi (Zaba i PBZ) smo upozoravali na rizičnost takvih kredita i odgađali njihovo uvođenje i nikada nismo htjeli konkurirati drugim bankama s kamatama u švicarskim francima. Štoviše, namjerno smo kredite u švicarcima držali skupljima kako ne bismo ohrabrivali zaduživanje u toj valuti. Ali kada smo shvatili da regulator to neće zabraniti i da mi možemo izgubiti klijente ako ne ponudimo i taj proizvod, onda smo, nažalost, i sami stavili tu ponudu na police."

Dakle, u Zagrebačkoj banci (a Luković spominje da su isti stav imali i u PBZ-u) očekivali su zapravo da će HNB zabraniti kredite u švicarcima jer su prerizični. No, oni to nisu učinili i opravdano je pitati zašto nisu, te koju odgovornost za to snose. Građani, a tu ubrajam i sebe kao korisnicu stambenog kredita u švicarcima, nisu otišli po laki novac u kockarnice niti su bili lakoumni špekulanti pa zbog toga sada opravdano trpe. Po kredit su otišli u svoje banke, institucije gdje rade stručnjaci čijim procjenama vjeruju i, dodatno, vjeruju da je banka pod nadzorom Hrvatske narodne banke pa neće na 15 ili 20 godina nuditi kredit-tempiranu bombu. Ukratko, uzimajući jeftiniji kredit, ukalkulirala sam rizik u nekoj razumnoj granici, koji je uključivao mogući porast tečaja od 20 do 30 posto. Činilo se da to pokriva volatilnost švicarca. Je li me trebala obeshrabriti činjenica da se pošast, kako je kredite u švicarcima opisao Luković, iz Austrije proširila srednjom i istočnom Europom? Ne, upravo suprotno. A je li me trebao obeshrabriti HNB? Da, ali nije. Trebalo je zabraniti te kredite. No, u Hrvatskoj narodnoj banci tu mogućnost nikad nisu spominjali, barem ne javno, a ni danas nisu spremni objasniti svojedobnu odluku da ne poduzmu ništa. Oni su dostojanstveno po strani.