Jasno je da je Bandićev proračun u nevolji kao i Kosoričin, možda čak i u goroj, pa je i Bandić odlučio povećati dio prihoda, tj. također zavući nam dublje ruku u džep.

Nije dobro. Ni na državnoj ni na gradskim razinama nemamo vlasti koje znaju razviti modele upravljanja koji dugoročno neće generirati dramatičan rast proračunskih rashoda, a da pri tome bilježimo u tranzicijskom svijetu relevantne stope gospodarskoga rasta.

Jednostavno, imamo vlasti kojima je potreban stalan rast proračunskih prihoda kako bi hranile neučinkovite aparate javnog upravljanja i servisiranja hrvatskog društva te vodile projekte koji očigledno nemaju kvalitetni povratan utjecaj na BDP. Nalazimo se u zatvorenom krugu.

To što je vlada Jadranke Kosor odlučila podići PDV, uvesti krizni porez na neto primanja, početi naplaćivati trošarine na usluge mobilne telefonije... znak je da vlast, kad je zbog krize prigorjelo njezinu proračunu, jednostavno namjerava zavući ruku u naše džepove i prodati nam priču o potrebi općeg odricanja.

Pri tome oni nisu hrabro restrukturirali nakrivo postavljen državni proračun, već su iz politikantskih razloga zaštitili parcijalne interesne skupine i skupe državne projekte. I u Gradu Zagrebu vlada potpuno isti mentalni sklop. Jasno je da je Bandićev proračun u nevolji kao i Kosoričin, možda čak i u goroj, pa je i Bandić odlučio povećati dio prihoda, tj. također zavući nam dublje ruku u džep.

Naime, širenje zone naplate parkiranja nije nikakvo uvođenje reda u zagrebački prometni kaos nego također – harač. Svi se stoga sada moramo zapitati imaju li i državne i gradske vlasti legitimitet za ovakvo ponašanje. Naime, nitko od njih nije izišao na zadnje izbore s pričom da će nam povećati namete raznih vrsta.

Zamislite da je Bandić izišao na nedavne lokalne izbore s parolom “Zagreb – grad parking” te ljudima objasnio kako je njegova vizija naplata parkiranja u svakoj uličici, pred svakom potleušicom.

Ili da je možda Sanader gorljivo prodavao priču o rezanju plaća možda 8, možda 2, možda 4 posto. Istina, izbori sada možda nisu realni, ali ljudi na vlasti moraju biti svjesni da su ih zaslužili.