Umjesto rješenja, dragi mirovinski stup postao je ozbiljan problem mirovinskog sustava. Za one koji su iz njega dobili prve mirovine problem je što su one uvredljivo niske. Za mirovinske fondove problem je što država već deset godina nije povećala stopu izdvajanja doprinosa s pet posto. Za Svjetsku banku, autora reforme od prije deset godina, problem su visoki troškovi upravljanja mirovinskim fondovima. Za brojne promatrače problem je što oni koji upravljaju mirovinskim fondovima svoj posao predstavljaju i naplaćuju kao vrhunski menadžment, iako za to nema razloga. Neke od tih problema pokušao je riješiti Ante Samodol, predsjednik Uprave Hanfe, nacrtom novog zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima.

Glavna promjena odnosi se na prijedlog da članovi mirovinaca postanu vlasnici 50 posto njihova temeljnog kapitala. Posljedično, imali bi veći utjecaj na upravljanje fondovima i dijelili bi dobit sa sadašnjim vlasnicima, bankama i osiguravajućim društvima. Polovica dobiti išla bi izravno u fond, odnosno na račune članova, dok bi druga polovica pripala osnivačima. Odmah se oglasilo i najviše pogođeno Udruženje društava za upravljanje mirovinskim fondovima, ističući da to predstavlja djelomičnu nacionalizaciju bez naknade te da je protivno ustavu.

Prijedlog se nije osobito svidio ni ekonomistima koji smatraju da, premda radikalan, ne rješava osnovni problem: visinu mirovina. To je ono što zanima građane, ističe Danijel Nestić s Ekonomskog instituta, a ne vlasništvo u mirovinskim fondovima. Prijedlog bi bio i tehnički teško izvediv, osobito kada je riječ o izboru predstavnika oko milijuni pol novih dioničara, a upravljanje fondovima predstavlja i odgovornost koju članovi možda i ne žele. Suština problema svodi se na nesrazmjer između visokih troškova upravljanja i koristi koju su mirovinski fondovi donijeli članovima. Stoga se i rješenje čini jednostavno: društvima za upravljanje smanjiti naknade koje su ionako u nadležnosti Hanfe.

Ulazna naknada 0,8 posto od svakog uplaćenog doprinosa.
Upravljačka naknada 0,65 posto godišnje na ukupnu imovinu fonda naknada je koju je Hanfa propisala za 2011.
Izlazna naknada 0,8 posto uplaćenog iznosa ako osiguranik napušta fond u prvoj godini članstva; 0,4 posto uplaćenog iznosa ako osiguranik napušta fond u drugoj godini članstva; 0,2 posto uplaćenog iznosa ako osiguranik napušta fond u trećoj godini članstva.

Troškovi: Za naknade smo platili 1,42 milijarde kuna
Iz niza izračuna priloženih prijedlogu zakona proizlazi da bi članovi obveznih mirovinskih fondova bolje prošli da su 5 posto doprinosa oročavali u banci, umjesto što su ih uplaćivali u mirovinski fond. Istodobno, troškovi II. mirovinskog stupa pokazali su se vrlo visokim. Od 2002. do 2010. godine ukupni troškovi iznose 6,88 milijardi kuna. Od toga ukupne naknade (ulazne, izlazne, za upravljanje) koje su naplatili mirovinci iznose 1,42 milijarde kuna, troškovi Regosa 810 milijuna kuna, kredit Svjetske banke 200 milijuna kuna, a plaćene kamate na obveznice u portfeljima fondova 4,45 milijardi kuna.