Zapanjujuća priča izbora Baracka Obame za predsjednika već je učinila puno da povrati ugled Amerike u svijetu. Umjesto predsjednika čija je jedina kvalifikacija za tu dužnost bilo ime njegovog oca, sada imamo čovjeka koji inteligencijom i vizijom može premostiti tešku prepreku svog egzotičnog imena sina afričkog Muslimana. Tko je vjerovao, nakon posljednjih dvaju izbora, da je američka javnost sposobna izabrati takvog kandidata?

Obamin uspjeh podiže uloge za njegov prvi mandat. U kampanji je isticao da se razlikuje od drugih političara i da će donijeti stvarne promjene. Ta je poruka privukla brojne i nadahnute pristaše koji su mu, zajedno s mudrim korištenjem interneta, donijeli četiri milijuna dolara, što je bez presedana, i nagnalo Amerikance afričkog porijekla i mlade da se u velikom broju registriraju kao glasači.

Ovo je životna prilika da se razbije cinizam koji je desetljećima prevladavao američkom politikom. Ali ako Obama ne ispuni svoje obećanje o promjenama, proći će desetljeća prije nego biračko tijelo ponovo da povjerenje kandidatu koji tvrdi da je drugačiji od ostalih političara.

Mnogi Amerikanci će ocjenjivati novu administraciju oprema onome što će učiniti kod kuće. To uključuje veće poreze za one koji zarađuju više od 250.000 dolara godišnje i korištenje tog novca za proširenje zdravstvenog osiguranja na desetke milijuna Amerikanaca koji ga – što je jedinstveni slučaj za jednu industrijski razvijenu državu – nemaju. Također je najavio i smanjivanje poreza za radnike sa srednjim i niskim plaćama, te poboljšanje američkog obrazovnog sustava. Održati to obećanje unatoč sumornim prognozama za američko gospodarstvo neće biti lako.

Obama, međutim, najveći utjecaj može imati izvan američkih granica. Prošle godine je obraćajući se Čikaškom vijeću za globalna pitanja, zazvao je predsjednika koji se može izravno obratiti svima u svijetu koji žele biti ponosni i sigurni, i reći im: «Važni ste nam. Vaša budućnost je naša budućnost. A ovo je naš trenutak.» I stvarno jest.

Rok od 16 mjeseci

Ako Obama želi biti takav predsjednik, trebao bi započeti mandat ispunjavanjem obećanja da će zatvoriti zatvorski kamp u kubanskom Guantanamo Bay zaljevu i prekinuti praksu Busheve administracije koja je zatvarala ljude, a da im nije rekla zašto niti za što su optuženi. Morao bi i pokrenuti proces povlačenja borbenih trupa iz Iraka, zadatak za koji je rekao da ga može obaviti u 16 mjeseci. Ispuni li ta obećanja, učinit će značajne korake za vraćanje ugleda Americi u cijelom svijetu.

Jako je važno i imati konstruktivnu ulogu u reformi Ujedinjenih naroda. Struktura Vijeća sigurnosti je stara 60 godina. Pobjednici iz Drugog svjetskog rata još uvijek imaju stalno članstvo u Vijeću i pravo veta na njegove odluke. Promjena tog stanja će neizbježno umanjiti privilegije tih država, među kojima je i SAD. No, ako ijedan američki predsjednik može prevladati tu povijesnu sjenu koja se nadvila nad UN-om, onda je to Obama.

Umjesto rata u Iraku, pomoć siromašnima

S obzirom da je Obamin otac Kenijac, te da je i on boravio u afričkim selima gdje mu rođaci još uvijek žive, ne iznenađuje činjenica da on razumije potrebu da bogate zemlje pomažu zemljama u razvoju. Prošle se godine zavjetovao da će do 2012. udvostručiti američku pomoć drugim zemljama, čime bi je povećao na 50 milijardi dolara godišnje. No, i tada bi SAD zaostajale za mnogim europskim zemljama u postotku nacionalnog dohotka koji daje kao pomoć.

Američka pomoć mora se i bolje usmjeriti kako bi se pomoglo onima koji žive u ekstremnom siromaštvu. Nažalost, kada su upitali onda senatora, a sada potpredsjednika Joe Bidena na kojim će područjima Obamina administracija morati smanjiti potrošnju zbog financijske krize, spomenuo je obećanje o povećanju pomoći. No, povećanje pomoći drugim državama predstavlja umjerenu količinu novca u usporedbi s onime koliko će se uštedjeti povlačenjem iz Iraka.

Lider smanjenja globalnog zatopljenja

Možda je najteži dio pretvaranja SAD-a u dobrog globalnog građanina smanjivanje pretjeranog ispuštanja stakleničkih plinova – otprilike pet puta više od globalnog prosjeka po glavi stanovnika. Bushova administracija je na toj temi protratila osam dragocjenih godina tijekom kojih se svijet opasno približio mjestu s kojeg bi ga nepovratni niz događaja mogao dovesti do katastrofe.

Predsjednik Ugande Yoweri Museveni prošle je godine optužio industrijski razvijene zemlje da vrše agresiju nad Afrikom izazivanjem globalnog zatopljenja. To može zvučati kao hiperbola, ali povećanje temperature i nedostatak kiše za jednu primarno poljoprivrednu naciju može biti jednako pogubno kao i bombardiranje.

Obama mora Ameriku pretvoriti u lidera po smanjivanju ispuštanja plinova i zajedno s europskim čelnicama postići dogovor s Kinom i Indijom oko plana koji će zamijeniti Protokol iz Kyota koji ističe 2012. godine. To je možda najveći etički izazov za Obamu kao predsjednika, ali zato što toliko toga ovisi o tome, način na koji odgovori na njega će vjerojatno imati odlučujuću ulogu u ocjenjivanju njegove vladavine.