Nakon vrućega političkog ljeta u kojem su vladajući ipak prošli test inozemnih kreditora sačuvavši rejting pred nama je burna politička jesen. Već ovoga tjedna u saborsku proceduru idu Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, izmjene Zakona o trgovačkim društvima te Čačićev zakon o poticanju investicija. Dok bi prvi trebao biti financijska "metla" za čišćenje barem dijela od 44 milijarde kuna nelikvidnosti, druga dva zakona trebala bi konačno omekšati investiciju klimu. Zašto se s ključnim propisima čekalo devet mjeseci i koliko je realno da će se nepoduzetnička klima izbrisati tek dizanjem ruku u Saboru, za Poslovni dnevnik govori predsjednik saborskog Odbora za financije i državni proračun Srđan Gjurković iz HNS-a. Šest mjeseci, kaže, dovoljan je rok da se većim dijelom riješi nelikvidnost, a investitorima koji misle ulagati barijere više neće stajati na putu.

Prije svega, je li vas iznenadila potvrda rejtinga?
Nisam iznenađen odlukom jer sam bio nazočan u razgovorima s rejting agencijama, izaslanstvom Međunarodnoga monetarnog fonda i drugim institucijama. Istina, kad su došli i kad su krenuli prvi razgovori, bilo je određene skepse jer su bili naučeni na način kako se dotad novac dijelio šakom i kapom, a ništa se nije radilo na rješavanju problema. No jasno i odlučno smo poslali poruku da ova Vlada zna što hoće i ima jasan cilj.

Što je prema vama bilo ključno u odluci Fitcha?
Mislim da je to bilo uvjerenje da Vlada radi ispravno. Uvodimo red ne zato što se to od nas traži, nego zato što moramo poštovati svoje zakone i pred njima svi biti isti. Ozbiljnost dosad nije bila odlika domaće politike pa je to posebno prepoznato.

Prema riječima ministra Slavka Linića, odlukom Fitcha Vlada je dobila pola godine. Što će biti prvi koraci?
Jedan od prvih zakona koji ide u proceduru je Zakon o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja iz resora ministra Radimira Čačića. On u dobrom dijelu otklanja barijere i stimulira investicije; ovisno o visini investicije poduzetnici mogu biti oslobođeni poreza na dobit u stopostotnom iznosu idućih deset godina. Ovim zakonom adresiraju se ne samo veliki, već i manji i srednji poduzetnici.

Što konkretno donosi zakon?
Riječ je o carinskim i poticajima za kapitalne investicije, kao i oslobađanju poreza na dobit. Zakon u proceduru ide po hitnom postupku, vjerujem da će već biti izglasan u petak. S ovim zakonom je sasvim jasno: tko misli investirati, krenut će u investiciju. Uz zakonski okvir imamo potvrdu rejtinga da smo financijski stabilni te kreditne linije za investiranje preko HBOR-a.

Zašto se čekao rujan za ovakav zakon ako je program oživljavanja gospodarstva temeljen na investicijama?
Do sada su se stvarati preduvjeti za zakon. Ni Njemačka u početku mandata nije donosila promjene, posebno ne u prvih devet mjeseci. Proračun smo usvojili krajem veljače, a čim su se izvadili kosturi iz ormara, krenulo se raditi.

Iz vašeg iskustva u realnom sektoru, što je u zakonu ključno za investitore?
Sigurnost u sustav. Ulaganja su dugoročna; investiciju brzo zatvorite, ali sutra morate raditi i vraćati ulaganje pa je bitna sigurnost da troškove imate pod kontrolom. Vjerujem da dosadašnji rad Vlade pa i ovaj zakon donose poduzetnicima potrebnu sigurnost.

U Sabor stiže i Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koji je izazvao veliko nezadovoljstvo poslodavaca.
Taj je zakon ključan za pokretanje gospodarstva jer uvodi stroge rokove plaćanja i predstečajnu nagodbu. Iskustvo pokazuje da stečajevi traju predugo i u tom vremenu tvrtka ne može normalno poslovati. Vlada ne može i ne smije utjecati na sudstvo, ali ovim zakonom može ubrzati proces. Zakonom ubrzavamo proces da ne dođe do stečaja ako ne treba, ako je prepoznato da tvrtka ima budućnost. U 120 dana tvrtka se može staviti na noge s novim menadžmentom i vjerovnicima kao vlasnicima.

A poslodavci kažu da je upravo država jedan od najvećih neplatiša što guši tvrtke.
To je točno. Nažalost, taj problem ne možemo rješavati od nule. HZZO je specifičan i taj segment će rješavati Ministarstvo zdravlja. Svatko ima pravo negodovati jer smo demokratska država i dobrodošli su svi argumenti. Ipak, ako su poslodavci nezadovoljni, voljeli bismo da nam predlože drugo rješenje, a ne da samo spočitavaju. Nije prvi put da smo određene zakone nadopunjavali. Nama je cilj da taj zakon bude što kvalitetniji, ali on apsolutno mora ići.

Je li realno da se time u šest mjeseci riješi nelikvidnost od gotovo 44 milijarde kuna?
Sve državne tvrtke dobile su nalog da na vrijeme podmiruju obveze, imaju sredstva za to. Ovim se rješava međusobna nelikvidnost privatnog sektora i vjerujem da je Linićev rok za smanjenje nelikvidnosti od šest mjeseci točan.

Proračun se dobro puni, rashodi su uglavnom pod kontrolom osim rashoda za zaposlene koji su probili plan za 700 mil. kuna. Sad slijede razgovori sa sindikatima oko dodatnih ušteda, spominje se i 10.000 otkaza. Kakav ishod pregovora očekujete?
Odnos Vlade i sindikata je onakav kakav i treba biti žestok. Dosad su sindikati zbog volje bivše vlasti izborili jako puno za razliku od privatnih tvrtki gdje radnici nemaju baš takva prava. Vjerujem da će ishod biti najpravedniji u ovom trenutku za Hrvatsku i poruka svim građanima da nitko nema veća prava na nagradu već svatko treba biti plaćen za rad, a bonuse i prava trebamo prilagođavati trenutku. Ne govorim o solidarnosti, već o razumijevanju i odricanju.

Dakle, očekujete dogovor, a ne tužbe?
I tužbe su legitimne, ali Vlada ima određen stav i odlučnost. Kad Vlada počne popuštati, gubi određeni legitimitet.

Kad govorimo o prihodima proračuna, spremaju se privatizacija HPB-a i Croatia osiguranja. Zašto prodaja, zar država kao vlasnik ne može napraviti efikasan sustav upravljanja pa da ubire dobit već će to učiniti novi vlasnik?
Sasvim je jasno da nitko neće kupiti tvrtku ako u njoj ne vidi interes. Hoće li to biti stranac ili domaći poduzetnik, mirovinski fondovi, svejedno je, država će zadržati 25% plus jednu dionicu. Naš je interes zadržati državno vlasništvo samo nad nacionalno važnim tvrtkama: HEP-om, šumama i vodama u koje će država maksimalno ulagati i štititi ih. Iskreno rečeno, osiguranje i bankarstvo su čisto komercijalno pitanje koje treba prepustiti tržištu. Prečesto patimo od simbola obiteljskog srebra, a zaboravljamo da je riječ o nekadašnjim monopolistima koji danas funkcioniraju na otvorenom tržištu i ne pitamo se koliko će trebati tek uložiti da bi te tvrtke bile spremne za europsku konkurenciju? Stalno se govori o antipoduzetničkoj klimi, a istodobno pokušava zadržati državno vlasništvo, to ne ide skupa. Prodaja HPB-a i CO-a nisu prioritet zbog proračuna već politike da ih pustimo na tržište. Uostalom, država već ima svoju investicijsku banku u obliku HBOR-a.

Samodol nije smio politizirati
Sabor će raspravljati o Hanfinu izvješću koje je Vlada negativno ocijenila. Zašto su vladajući protiv Hanfina izvješća za prošlu godinu?
Tu je pitanje koncepta izvješća i što u njemu piše i je li ono u skladu s onim što bi Hanfa trebala raditi. Bivši čelnik Ante Samodol ulazio je u prostore koji spadaju u politiku, a ne rad Hanfe. Posao Hanfe je izuzetno osjetljiv zbog tržišta kapitala i bilo kakvi istupi, sukobi i komentiranja nisu ni dobri ni preporučljivi. Kad se Hanfa bavi politikom, onda tržište pada, investitori počinju razmišljati da postoji neka "igra", da su odluke kreirane negdje drugdje, a ne na temelju zakona. Čelni ljudi regulatornih agencija ne smiju se baviti političkim komentarima, već biti apsolutno nezavisni, a njihove odluke temeljene na zakonu.